Dosad najveæa uvreda

20.04.2005.

Teško æu podnijeti uvredu koju mi je nanio Vjesnikov novinar Dubravko Grakaliæ, stavljajuæi me u isti koš s Bandiæem i Mikšiæem (»Kandidati narušenog ugleda«, Vjesnik, Komentari, 18. travnja). To je dosad najveæa uvreda koju sam doživio. I sve to iz nedopustive nezainteresiranosti za istinom, zbog najniže vrste novinarstva, temeljene na novinskom traèu, zbog neznanja, neprofesionalnosti, instrumentaliziranosti... Sramotno.
Pojma nema Grakaliæ o aferi Kokot (gdje i Državno odvjetništvo tvrdi da sam nedužan!), kao što pojma nema da ja nisam bio gradski vijeænik i, jasno, pojma nema da nisam na HNS-ovoj listi za Gradsku skupštinu. Ali to Grakaliæa uopæe ne zanima. On piše samo da piše i piše da bi se nabacio blatom. Dakako, Grakaliæ nije jedini na listi novinara koje treba prezreti, ali je možda najneprofesionalniji. Ili sve možda jako dobro zna, ali je u službi – nekih. I taj oblik novinarstva »u službi nekoga« danas je kod nas odlièno poznat i oèito je jako dobro prihvaæen. Osnovo pravilo je nabaciti se blatom na nekog manje zanimljivog ili konkurentskog politièara kako bi se umanjila prljavština najprljavijih, jer oni su svi isti... a jasno da demanti nema više nikakve koristi.
Što nam to govori? Samo to da novinarski muljatori trèe još jedan krug. I trèat æe i dalje jer su u Hrvatskoj takvi novinari zaštiæeni kao svete krave. Etika novinarstva u Hrvatskoj je apsolutna nepoznanica. Ako ju imaš, dobro; ako je nemaš, još bolje! S kojim æe rezultatom takvi novinari istrèati, i dalje nažalost ovisi samo o njihovim urednicima. Javnost im zbog atraktivnosti tema i zbog ljudske prirode da se radije vjeruje lošoj vijesti nego dobroj, neæe zamjeriti, ali ih neæe ni pamtiti.
Ali zbog toga neprestano, a u nekim sluèajevima i nepovratno, trpi hrvatska država, odnosno hrvatski graðani. Odgovornost je na urednicima medija.
Autor je HNS-ov glasnogovornik.              Boris Blažekoviæ

Povratak