Samoposluga za politièare?

20.04.2005.

Uloga medija u rasvjetljavanju èinjenica oko kandidata na predstojeæim lokalnim izborima neæe biti mala. Gotovo u pravilu pred izbore - i lokalne i globalne - iznebuha do javnosti prodru "zaboravljeni" podaci o pretendentima na politièke funkcije: zatajena vožnja u pijanom stanju, dokazi o gospodarskim malverzacijama, zaboravljene neprimjerene izjave i sl.

Miroljubiva koegzistencija

Novi prilozi za biografije u pravilu nisu produkt teškog novinarskog investigativnog kopanja veæ se, eto, podaci nekako dokotrljaju do redakcija, a u interesu javnosti vrijedi ih provjeriti i objaviti. Naravno, omakne se gdjekad da se podaci objave i bez provjere. Takvih "radosti" bit æe zasigurno i u predizbornoj kampanji ovih lokalnih izbora. Iako posljednji izvještaji organizacija koje nadziru stupanj medijskih sloboda u Hrvatskoj, kada su u pitanju važniji mediji, govore da se vlastodršci još u potpunosti nisu odrekli ambicije "suureðivanja" za njih važnih tema u pojedinim medijima (pokušaj intervencija na HTV-u), stanje u "važnim" medijima uglavnom je zadovoljavajuæe. I za dnevne listove i za javnu televiziju postoji poveæalo donekle strukturirane javnosti i neke veæe manipulacije gotovo i nije moguæe producirati.
Valja oèekivati, meðutim, da bi se pravi predizborni "rat" mogao odviti u lokalnim ("nevažnim") medijima. Kakvo je uopæe stanje u tim, za globalnu scenu, "manje važnim" medijima, ali ipak vrlo važnim za lokalne sredine? Kakvo je stanje u nizu lokalnih tjednika, radiostanica i TV postaja? Na nedavnom predavanju o odnosima lokalnih medija i lokalne vlasti Drago Hedl, novinar Feral Tribunea, iznio je podatak da je oko 70 posto lokalnih medija u vlasništvu lokalnih vlasti (bilo da su im osnivaèi, izdavaèi ili suvlasnici). Štoviše, dio medija se direktno i financira iz lokalnih proraèuna. Hoæe li ti mediji moæi zadržati razinu profesionalnosti u predizbornim napisima o politièarima koji ih financijski tetoše? Hoæe li se suživot politièara i novinara u pojedinim lokalnim sredinama odvijati kao i do sada - u miroljubivoj koegzistenciji? Analitièari lokalnih medija èesto znaju reæi kako su ti mediji zapravo produžena ruka vlasti. Meðu ostalim, u tim medijima primjetna je i suptilna politièka propaganda (kroz razne novinarske forme, pa èak i reportaže), a nerijetko se lokalni moænici u njima ponašaju kao u samoposluživanju. U sveopæi proces odumiranja domaæeg investigativnog novinarstva naveliko su ukljuèeni lokalni mediji, a osobito oni koji nisu izloženi tržišnoj borbi bombardiraju svoje konzumente dosadnim protokolarnim informacijama, na sveopæu radost lokalnih politièkih medijskih manekena.
Kako vlasnici lokalnih medija, reæi æe, ne žele rezati granu na kojoj sjede, èesto su u svojevrsnoj zaštiti i pojedini lokalni oglašivaèi. Nisu od toga cijepljene ni "važne" velike novine u kojima je primjetan poseban oprez kada su u pitanju škakljive teme koje dotièu velike oglašivaèe. U dijelu lokalnih medija evidentan je strah od lokalnih tema koje dižu prašinu. Bez obzira što im je medijska egzistencija na taj naèin osigurana, ono najvažnije, relacija s èitateljstvom, zanemarena je: ugled takvih medija mizeran je, naklada skromna, a bolji kadrovi željni kvalitetnijeg novinarstva odlaze èim im se pruži prilika. Slušanost i gledanost lokalnih elektronièkih medija nije beznaèajna. S obzirom na prirodu tih medija (trenutaèna mobilizacija slušateljstva i gledateljstva) mogu u predizbornoj kampanji dobrano usmjeriti lokalne politièke tokove.

Bitna uloga

Da postoji i drugi put - puno mukotrpniji, novinarski pošteniji i za javnost poželjniji - dokaz su oni mediji koji nisu podvili rep. Ima i drugih, ali najèešæe spominjan primjer je Makarska kronika, koju ureðuje nekadašnji novinar "velikih listova" Anðelko Erceg. Njegovo novinarsko iskustvo i karizma poslužili su mu da napravi relevantan lokalni list od kojega strahuju lokalni moænici, naravno, ako im se dogodi da imaju masla na glavi.
Pogledavajuæi s ove vremenske distancije prema skorim lokalnim izborima, nazire se da æe lokalni mediji - ma kakav utjecaj imali - ipak odigrati svoju igru koja neæe biti nebitna, a ponegdje æe biti i presudna. Po svemu sudeæi, oni koji su se uspjeli osamostaliti, igrat æe za raju (javnost) i pridonijet æe odabiru što kvalitetnijih kandidata za funkcije lokalne samouprave, a ovi drugi, u zagrljaju s lokalnom politikom, držat æe se stihova Zabranjenog pušenja: "Tko igra za raju i zanemaruje taktiku, završit æe u nižerazrednom Vratniku".
Dakle, èitatelji - oprez!

Povratak