Bez zrna soli

21.04.2005.

Svrstavanje novinara u »sedmu silu« od prijatelja doživljavam kao dobru foru, a od onih koji to nisu, kao provokaciju. Ukratko, tu kategorizaciju držim krajnje bezveznom, ali je sada prema potrebi izvlaèim. Naime, sljedeæa tri tjedna (a mnogi veæ to jesu) novinari æe doslovce biti ugrožena vrsta. Politièari i tzv. politièari od njih zahtijevaju da, ovisno o izreèenom, a èesto i samo napisanom, pa k tome i loše proèitanom tekstu, budu i psiholozi, savjetnici, astrolozi i prevoditelji kako bi cijenjeno graðanstvo, odnosno glasaèi kojima se oni i obraæaju, uopæe imali pojma o èemu se na konferenciji za novinare govorilo.
Nerijetko pred novinarima sjede ljudi koji svjesno obmanjuju javnost, blate politièke suparnike i k tome još oèekuju da novinar bude tek zapisnièar, ali i mutavac koji se neæe ništa dodatno usuditi pitati. Od nas se zahtijeva da budemo na raspolaganju 24 sata, a veæina ih nema ni elementarnu kulturu da dan ranije sazove presicu. U svakom trenu moramo biti dostupni, raspoloženi i pribrani, nevezano o satu ili mjestu gdje se nalazimo, i da li u tom trenutku možda veèeramo ili spavamo. Što je previše, previše je, pa i od potencijalnih (grado)naèelnika i buduæih vijeænika.
Ta gospoda streme prema politièkim visinama, a nisu kadri odvojiti nekoliko sati da pripreme svoje predizborne govore, pa nerijetko umjesto njih crveni »sedma sila«. Ni novinari ni glasaèi nisu ljudi bez zrna soli u glavi.

Nina ORLOVIÆ RADIÆ

Povratak