![]() |
Arhiva "Iz medija"Svijetom dominira ekonomija brandova30.04.2005.
Nakon 18 godina na èelu »Novog lista« Zdenko Mance je nedavno dužnost direktora predao Zoranu Borèiæu. Razgovaramo o tome kako on vidi dosadašnji razvoj ove medijske tvrtke i kakvi su planovi, pa i njegovi osobni, u buduænosti. »Novi list« je u proteklih 18 godina doživio velike promjene. Što vidite kada se osvrnete unatrag? – Osobno ne mogu biti nezadovoljan. »Novi list« je u tehnološkom smislu od jedne potpuno zastarjele tvrtke stigao danas u sam svjetski vrh. Iako moram reæi da su moji prethodnici uèinili nekoliko kapitalnih stvari. Ne mogu ne podsjetiti da je za vrijeme gospodina Milana Slanog izgraðen temelj današnje infrastrukture »Novoga lista«, a za vrijeme gospodina Stanislava Škrbeca sedamdesetih godina stvoren temelj tiražne novine. Tako da ja mogu, naravno, govoriti s više ili manje emocija o razdoblju u kojem sam radio taj posao, ali i on je bio nastavak posla koji su radili ljudi prije. Èinjenica je da je u proteklih desetak-petnaest godina »Novi list« prekoraèio lokalne granice i postao prepoznatljiv na nacionalnoj razini. To nije bilo sluèajno? – Sigurno da je brand »Novog lista«, stvoren devedesetih godina, nešto najdragocjenije što je ova kuæa stvorila – brand koji znaèi da smo se u utakmici dnevnih novina u Hrvatskoj uvrstili u istu ligu s ostalima. Iako stoji èinjenica da se i u vrijeme najveæeg utjecaja »Novog lista« u Zagrebu nismo prodavali u više od 4.000 primjeraka novine. Dva su razloga za to. U vrijeme našeg prodora malo je ljudi mislilo ono isto što je »Novi list« mislio, što znaèi moderno i proeuropski. I drugo, »Novi list« je uvijek bio, i ostat æe, lokalna novina s nacionalnim sadržajem. Na našem podruèju prodajemo 90 posto tiraže, a od svih novina koje se dnevno prodaju na teritoriju naše županije mi prodajemo 84 posto primjeraka novina. U tom smislu »Novi list« jest lokalna novina, ali po sadržaju, kvaliteti vijesti, po opredjeljenjima i vrijednostima koje zastupa, on je nacionalna novina. Vratio bih se na pomalo otrcanu frazu »misli globalno, djeluj lokalno«. Mislim da je u tome bit »Novog lista«. Mi djelujemo na jednom uskom podruèju gdje smo dominantne novine, ali sa sadržajem koji prelazi samo naše uske regionalne okvire. Stoga je moguæe da danas svi u Hrvatskoj znaju za »Novi list« što prije nije bio sluèaj? – Ne samo što znaju, nego je »Novi list« nešto što se respektira prije svega u onim krugovima kojima treba kvalitetna informacija i koji danas odluèuju. To je sasvim logièno. Sjeæam se vremena kada smo raspravljali što s »Novim listom«, kada je stav Veljka Vièeviæa bio da je i tisuæu primjeraka puno prodati u Zagrebu, ali da tamo treba biti prisutan. I drugo, mi nacionalne sadržaje u novinama nemamo zbog naših èitatelja u Zagrebu veæ zbog naših domaæih èitatelja. Oni žele znati puno više nego što je život u našem kraju. Mi moramo po kvaliteti i sadržaju biti nacionalna novina za naše èitatelje koji su izuzetno zahtjevni. Oni nisu èitatelji od juèer, oni su stekli naviku èitanja kvalitetne novine. A to obavezuje. Kada se rodila ideja da se »Novi list« poveže s drugim lokalnim dnevnim listovima? – Ta ideja je u našoj kuæi vrlo stara. Prije trideset i šest godina, 1969. godine, rodila se ideja povezivanja »Novog lista« i »Glasa Istre«. Zahvaljujuæi toj ideji danas postoje dva vlasnièki, ureðivaèki i tehnološki potpuno odvojena lista, a koji dnevno nastaju u meðusobnoj suradnji. Na toj infrastrukturi, tom znanju i iskustvu, rodila se prije desetak godina ideja pokretanja »Karlovaèkog lista«, potom ideja povezivanja s tada novopokrenutim dnevnim novinoma »Zadarskim listom«, a prije godinu i pol dana ideja povezivanja, sad veæ i vlasnièkog, tehnološkog i ureðivaèkog, s »Glasom Slavonije« iz Osijeka. Ideja je vrlo jednostavna. Lokalne novine se udružuju da bi mogle, s udruženom veæom tiražom, opstati na jednom tržištu koje nije veliko. Mislim da je to i buduænost razvoja, formula opstanka tih, ali drugih lokalnih novina. Znaèi, afirmirati lokalne novine, omoguæiti njihov autohtoni razvoj, a smanjenjem troškova osigurati ekonomski profitabilan projekt. Ne postoji odgovor na pitanje kako se to radi, ne postoji obrazac. Svaki od ovih listova je specifikum za sebe pa i oni koji æe jednog dana pristupiti toj udruzi koju mi fakultativno zovemo Hrvatska press grupa, pri èemu nije iskljuèeno da u buduænosti ona to i formalno postane. Takav projekt zahtjeva i dosta meðusobne tolerancije? – Ne samo tolerancije. Naprosto, rijeè je o tome da se svake od ovih novina specifièno raðaju u sredini u kojoj jesu. Jedno je proizvoditi novine u Rijeci, a nešto sasvim drugo u Osijeku, Istri ili Zadru. Svaka je sredina odreðena kulturološki, povijesno, ekonomski, ali ono što nas povezuje jeste ekonomska i tehnološka suradnja ovih listova. Kako æe se ta suradnja nastaviti? – Mislim da u ovom trenutku nitko nema odgovor na to pitanje. Znamo da je èitava naša industrija proizvodnje dnevnih i ostalih novina u velikim promjenama, kako u svijetu tako i kod nas. U nekoliko narednih godina, zahvaljujuæi dramatiènim tehnološkim promjenama izazvanih internetom, i tu æe se dogaðaju dramatiène mjene. Mi se za njih u našoj kuæi spremamo, kao i svi naši partneri, ali ne bih mogao reæi kako æe to izgledati. Nije stvar u tome da netko, kao nekad, kaže da æemo za deset ili petnaest godina imati buduænost koja æe se sastojati od toga i toga. Više nije moguæe tako planirati. Danas živimo u vremenu u kojem treba otklanjati prepreke na putu ka buduænosti, a ona æe biti ne onakva kakvu želimo, veæ æe biti onakva kakvu povijesno uvjetuje tehnologija i gospodarstvo inaèe. Mislim da je u tom pogledu naše znanje nedovoljno i da se kao društvo nedovoljno time bavimo. U tom duhu se odvija i najavljeno restrukturiranje »Novog lista«? – O tome, i u našoj kuæi i kod naših partnera, postoji nerazumijevanje. Ne mislim da je to neoèekivano. Naime, onakvi kakvi smo danas, organizacijski, tehnološki, u buduænosti neæemo moæi opstati. Restrukturirati znaèi pripremati se za buduænost, uviðajuæi tendencije koje jesu. Nema gotovih rješenja i neèeg što možemo nauèiti iz knjiga. Naprosto morate osluškivati vrijeme i na njega brzo davati odgovor. Ono što kažu autori »Funky bussinesa«, rijeè je o sasvim novom naèinu i shvaæanju poslovanja. Primjerice, nekad je bilo normalno da moja majka, kada sam završio fakultet, kaže da sam se zaposlio. To je znaèilo da sam time sve probleme u životu riješio. Danas toga više nema. Stupamo u život gdje više nema zapošljavanja do penzije. Sve su kraæi projekti koji se pokreæu i sve ih je više. Traži se inventivno nastupanje pojedinca.
Širu hrvatsku javnost posebno je zaintrigiralo pitanje strateškog partnerstva koji »Novi list« namjerava uæi. Prodaje li se »Novi list« i zašto? – Postoji staromodno shvaæanje vlasništva. Pa se onda »podrazumijeva« da ako se »Novi list« prodaje od strane sadašnjih vlasnika nekom drugom da se gleda politièki predznak tih vlasnika. A kako je naš politièki predznak bio liberalna, demokratska orijentacija, sada se postavlja pitanje kome se to politièki »prodajemo«, i kakve æe biti politièke posljedice toga. A uopæe se o tome ne radi. Danas u svijetu dominira ekonomija brandova. »Novi list« je jedan takav povijesni brand. Za njega je osnovno pitanje ne tko æe biti vlasnik, nego kako æe taj brand biti definiran u buduænosti. Puno važnije od vlasništva jeste kako raditi na samom brandu. A pritom vlasnici tek djelomièno sudjeluju. Tu su poslovni struènjaci, menadžmenti, brojni novinari. Oni definiraju kakav æe biti proizvod. Naravno, da otklonim svaku sumnju. Barem u ovom trenutku ne postoji raspoloženje u kuæi da se proda veæinski paket dionica nekome drugome. Veæinski paket dionica imaju zaposleni u »Novom listu« okupljeni u »Rijeèki list«, i to æe tako još dugo ostati. Meðutim, naš sadašnji partner je investicijski fond koji nam je bio interesantan da u jednom èasu uðe u »Novi list«, zato što su nam trebali kvalitetni izvori sredstava za financiranje našeg tehnološkog razvoja. To je bilo 1998. i 1999. godine kada Hrvatska nije imala niti ovakav bankarski sustav niti moguænost dobivanja jeftinih kredita, a s obzirom na politièku situaciju mi smo bili u situaciji da zapravo nismo mogli niti doæi na ozbiljan razgovor u banke. I zato je naše financiranje uz pomoæ MDLF-a tada bilo neophodno. To više nije nužno? – Danas je »Novom listu« potreban partner ne zbog financijskih sredstava, jer ih na svu sreæu imamo zasad dovoljno, a i na bankarskom se tržištu mogu povoljno dobiti krediti, nego nam treba strateški partner zbog novih znanja i novih izdanja. Kako bi nam, prije svega, donio moguænost povezivanja naših proizvoda, ne samo dakle »Novog lista«, ulaženje u još neistraženi svijet interneta, ulaženje u svijet televizije i radija i novih medija. Prema tome, naš strateški partner nije tu da bude veæinski vlasnik ili financijer naših programa, veæ prije svega kao partner zbog našeg još uvijek nedovoljnog znanja o novim tehnologijama i projektima, a koji bi imao interes uæi s nama u te nove projekte, kako bi sutra i mi i partner bili jaèi na tržištu. Ima li zainteresiranih? – Pet-šest tvrtki u svijetu pokazuje ozbiljan interes. Nije nikakva tajna da se u ovom trenutku najviše razgovora s austrijskom »Styriom«, ali ima i drugih s kojima smo tek u poèetnim razgovorima da bih o tome mogao bilo što više reæi. Kakva je Vaša buduæa pozicija u »Novom listu«? – Treba razluèiti vlasništvo od menadžmenta. Privatizacija »Novog lista«, koja je po mnogoèemu atipièna, dovela je do toga da smo u našoj kuæi jako spojili vlasništvo i menadžment, a to moramo, zbog boljeg definiranja, i personalno razluèiti. Zato smo zauzeli stav da taj dio posla koji se odnosi na vlasništvo obavlja Nadzorni odbor kojeg æu biti predsjednik. No, od toga je mnogo važnije da zbog vlasnièkog povezivanja s »Glasom Slavonije«, s obzirom na strateškog partnera i nove tvrtke koje smo razvili ili planiramo razviti, s obzirom na buduæu kapitalnu suradnju s »Glasom Istre«, razmišljamo da u buduænosti razvijemo iz »Rijeèkog lista« jednu holding tvrtku u kojoj bi »Novi list«, i njegov glavni proizvod dnevne novine, bili jedna od tvrtki tog holdinga. |