Grah umjesto crvenog karanfila

03.05.2005.

Grah u Parku Maksimir, nakon više od 100 godina, postao je metafora za 1. svibnja. Meni je jasno da je ljudsko dostojanstvo vrlo teško tražiti u društvu u kojem živimo, ali ljudi kao da su u Zagrebu zaboravili da ljudski ponos nikada neæe dugovati, a samoljublje politièara neæe plaæati.

Veæ više od dvadesetak godina, što je tradicija moje obitelji, odlazim za 1. maj u Maksimir i gotovo se uvijek razoèaram, iako sam cijeli život poslodavac i zapravo kapitalist. Sada me možda i moja priroda nauèila da ponos treba uštedjeti patnju zbog spoznaja o vlastitim nedostacima. Uostalom, kad sam išao u školu, nikada nas nisu uèili da trebamo znati što je to nezaposlenost. Mi Zagrepèani zaboravljamo npr. da su radnici i njihovi "gazde" bili u vjeènom sukobu, no ipak smo svi glasali 1990. godine za kapitalizam.

Neki se bore u ovom trenutku za grah, a neki za politièke pozicije. Prije više od 300 godina (30. travnja 1671.) odrubljene su glave u Beèkom Novom Mjestu hrvatskim velikašima Petru Zrinskom i Franu Krsti Frankopanu koji nisu htjeli u Austro-Ugarsku Monarhiju, pa kada su došli na pomirenje u Beè, tamo su na zaprepaštenje cijele tadašnje EU zatvoreni i pogubljeni. U toj silnoj borbi za samostalnost u Hrvatskom saboru 2. svibnja 1843. tada još mladi Ivan Kukuljeviæ drznuo se govoriti na materinskom hrvatskom jeziku. Na žalost, kada danas govore naši sabornici, a to znaèi veæ pune 162 godine nakon tog velikog povijesnog trenutka, narod ih jednostavno "ne razumije".

Radnici su se udružili u sindikate da bi ishodili svoja prava, a tada su umirali svakodnevno, i to veæina od TBC-a. Danas je ulica Radnièki dol samo uspomena na to stravièno vrijeme neravnopravnosti, kada su se poslodavci do maksimuma koristili svojim bogatstvom. Drugog svibnja 1925. umro je vrlo mlad jedan od najveæih, tada avangardnih, hrvatskih pjesnika Antun Branko Šimiæ. Umro je u Zagrebu od tuberkuloze, "više gladan nego sit". Danas je i velik dan, kada novinari slave "Svjetski dan slobode medija" (3. svibnja) te je HND zatražio da taj dan obilježe šutnjom.

Veliki Tin Ujeviæ rekao je: "Da misao ne smije zaostati za tijelom, ona mora biti voditeljica". No, kada sam prekjuèer u Maksimiru osjetio smrdljivi miris peèenih fritula, a kada su uglavnom umirovljenici i nezaposleni svoje porcije graha bili spremni braniti šakama, shvatio sam da je jedina iskrena ljubav ona prema jelu i da svijetom "vlada" želudac. Novinar Željka Malnara, zvan "Jajan", zapitkivao je iritantno prisutne politièare: "Što je bilo prije, jaje ili kokoš?", a jedan mu starèiæ odgovori: "Prije je bilo bolje"! Uostalom, sutra je 25-godišnjica smrti Josipa Broza Tita (4. svibnja 1980.). Ja sam "titoist" jer sam zadnji puta imao seksualni odnos dok je Tito bio živ. Kako se èesto skrivamo iza "ljudske impotencije", a sve zaboravljamo.

Povratak