Novinari i Haag

04.05.2005.

Digla se frka oko novinara pozvanih u Haag. Išèitao sam reakcije kolega. Po mom sudu, najbliže istini je Velimir Viskoviæ, predsjednik Hrvatskog društva pisaca. Kaže da mu je žao što ljudi postaju optuženicima zbog neke vrste verbalnog delikta, ali da u civiliziranim društvima ne može baš svatko pisati. Zaista, kakvih je sve gadarija objavljeno u Hrvatskom slovu, stvarno ne može i ne smije svatko pisati! O Margetiæevu "novinarenju" da i ne govorim. Došla mi je pod ruku neka njegova knjiga, to je, ljudi moji, za promatranje! Ivica Marijaèiæ takoðer spada u ekshibicioniste: nikad kod njega nisi naèisto radi li se o novinarstvu ili o politièkom djelovanju - davno je pomiješao lonèiæe. Dalje, èini da je sa strane optuženih sve shvaæeno prilièno olako i da ni u najgorem snu nisu mogli pomisliti da æe podignuti optužnicu protiv njih. Kao da su mislili - mi æemo to objaviti, što ima veze da oni prijete kaznama, veæ æe se to nekako urediti - tko, uostalom, šiša novinare, važni su vojnici i politièari. Nije Haag Opæinski sud u Splitu, pa æe oni sa sucem popiti piæe, stisnuti ga malo preko politike i obavještajnog podzemlja, i sve æe biti O.K. Marijaèiæ, Šešelj i Margetiæ (Rebiæ, formalno, ne spada u ovo jato) igrali su se vatre. Nisam sudac, u Haagu su škare i sukno, možda se sve riješi isprikama ili simboliènom novèanom kaznom. Tko zna?

Povratak