Novinarska solidarnost

06.05.2005.

Dva su profesionalna i moralna autoriteta ovih dana upozorila novinare kako bi iz naèelnih i moralnih razloga, kao i iz razloga struke morali biti solidarni sa novinarima protiv kojih je Meðunarodni sud u Haagu podignuo optužnice zbog objavljivanja iskaza zaštiæenog svjedoka sa procesa suðenja Tihomiru Blaškiæu. Haag je optužnicu pokrenuo protiv bivšeg šefa SIS-a i medijski vrlo aktivnog Markice Rebiæa, protiv Ivice Marijaèiæa, urednika Hrvatskog lista, te Domagoja Margetiæa i Stjepana Šešelja, urednika i izdavaèa Hrvatskog slova zbog objave identiteta zaštiæenih svjedoka sa suðenja Tihomiru Blaškiæu. Prema Pravilu 77. haaškog suda za takvo djela nepoštivanja suda zaprijeèena je kazna do sedam godina zatvora, 100 tisuæa eura ili kombinacija tih kazni.

Naèelni razlozi

Solidarnost za novinare, ne precizirajuæi tko je meðu njima novinar, zaiskao je kardinal Josip Bozaniæ, dok je Inoslav Bešker kazao kako je solidaran samo s novinarom Ivicom Marijaèiæem. "Vi ste na potezu! Sada su na ispitu naši mediji, pa ako žele braniti naèela do kraja, onda neka ih brane ili neka se opredijele za ideologije", ustvrdio je Bozaniæ na Okruglom stolu što ga je Tiskovni ured HBK-a organizirao povodom Dana medija. Bozaniæ je ciljao na èinjenicu da su se hrvatski novinari prilikom objavljivanja tajnih materijala pozivali na javni interes, i tako opravdavali svoj èin, pa neka sada to isto uèine prema optuženim novinarima od strane Haaga. Gotovo jednako postupio je novinar Inoslav Bešker u komentaru objavljenom pod naslovom "Zašto sam solidaran s Marijaèiæem" u Jutarnjem listu. Bešker je pritom naveo, izmeðu ostalog, sljedeæe: "Ne želim ovdje ulaziti u meritum stvari, u struènu ili moralnu vjerodostojnost Marijaèiæeva sugovornika, u pravnu kvalifikaciju je li ugrožen svjedok za koga èinjenice pokazuju da nije ugrožen, a kamoli u kvalifikaciju 'uvrede suda' ( koja me podsjeæa na crimen lesae maiestatis, što mi izaziva probavne smetnje). Bitno ostaje ovo: ako je djelovao u svrhu informiranja javnosti, Marijaèiæ je za me bio u pravu, slagao se ja pri tom s njime ili ne - i to ni jedan zatvor i ni jedna globa neæe promijeniti".

Licemjerna tvrdnja

Kako su i Bozaniæ i Bešker pozvali novinare da se upravo zbog naèelnih razloga (Bozaniæ) i razloga struke (Bešker) solidariziraju sa optuženim novinarima, upravo se zbog naèelnih razloga i razloga struke teško solidarizirati sa optužbama - osim možda s onim dijelom optužbe koja predviða drastiènu zatvorsku kaznu. Naime, kada novinar svjesno krši zakon "u interesu javnosti", baš tada svatko od nas ponaosob mora donijeti sud jesu li dokumenti objavljeni u interesu javnosti ili s nekim drugim interesom i na osnovu toga odluèiti hoæe li se ili ne solidarizirati s tim novinarima i u tom odreðenom sluèaju.
Tvrdnja kako se novinari automatski moraju solidarizirati sa svakim objavljivanjem tajnih podataka moralno je licemjerna, a struèno neodrživa. To bi znaèilo da se novinarsku struku unaprijed moralno, moguæe i zakonski, abolira od kršenja zakona, bez obzira je li to kršenje zakona zbilja provedeno u interesu javnosti ili u neke druge svrhe.
Takav stav moralno je neprihvatljiv za svakog misleæeg i moralnog èovjeka, pa èak, budimo ironièni, i za novinara. (Ne)moralna ucjena koju su Bozaniæ i Bešker poturili hrvatskim novinarima zbilja je primjer maligne manipulacije moralom i etikom. Ovaj dvojac kao da bi htio - parafrazirajmo poznati citat - da novinarstvo, kao nekad šovinizam, postane "posljednje utoèište svih hulja".
Kada novinar krši zakon to zbilja mora biti u interesu javnosti i svatko od nas pojedinaèno treba donijeti ocjenu tog èina. Jer, to nije jednako kao što je kršenje nedemokratskih zakona u totalitaristièkim državama ili kršenje zakona u demokratskim državama zbog realnih interesa javnosti i opæeg dobra. Tvrditi kako je apriorno solidariziranje sa svakim novinarskim kršenjem zakona (u smislu objavljivanja tajnih podataka) moralno i struèno opravdano predstavlja vrhunac moralnog licemjerstva, perverziju struke i cinièno izigravanje "merituma stvari".

Povratak