Puhovski stao u obranu Marijaèiæa

06.05.2005.

ZADAR - Umjesto najavljene isprike Haaškom sudu zbog otkrivanja identiteta zaštiæenog svjedoka, Hrvatski list u svom novom broju, pod naslovom "Krivi smo jer smo objavili istinu!", donosi presliku optužnice koju je protiv glavnog urednika toga zadarskog tjednika Ivice Marijaèiæa i èlana redakcije Markice Rebiæa nedavno podigla glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte zbog nepoštovanja Meðunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju. Za isto kazneno djelo još su optuženi urednik i izdavaè Hrvatskog slova Domagoj Margetiæ i Stjepan Šešelj.
— Rekao sam i ostajem pri tome, spreman sam se isprièati za kršenje pravila Haaškog suda, ako je uopæe rijeè o tome jer po nekim pravnim interpretacijama ja nisam kršio nikakav nalog Haaškog suda buduæi da taj nalog nisam ni imao, niti sam s njim ikad bio upoznat, premda sam pokušao to doznati, ali bezuspješno. Dakako, priznajem da Haaški sud može i mora štititi svoja pravila. Ali, što je s mojim pravom na mozak, zdravu logiku, razum — pita se Marijaèiæ u tekstu "Istina na lomaèi!".
— Žao mi je, ali na savjet odvjetnika ništa više od napisanog ne mogu komentirati — kazao nam je osnivaè i vlasnik Hrvatskog lista u telefonskom razgovoru, dodajuæi da je identitet zaštiæenog svjedoka, nizozemskog èasnika u procesu Tihomiru Blaškiæu, 17. studenoga 2004., dakle dan ranije od Hrvatskog lista, javnosti prvi obznanio rijeèki Novi list koji je sutradan imao još jedan tekst o toj temi. No Novi list zbog toga, istièe Marijaèiæ, nije podnio nikakvu sankciju Haaškog suda. Na pitanje zašto misli da je Novi list izuzet od haaške tužbe te je li kazneni progon njega i Rebiæa zapravo dio akcije razbijanja mreže pomagaèa generala Ante Gotovine na zadarskom podruèju, Marijaèiæ nije htio dati komentar.
U povodu optužnica Hrvatski list, meðu ostalim, donosi i izjavu predsjednika HHO-a Žarka Puhovskog. Pod naslovom "Optužnice nemaju nikakvog smisla", Puhovski kaže da optužnice imaju svoje procesno-pravno utemeljenje, no za njega su sporni bitni sadržajni, odnosno materijalni elementi optužnice. Rijeè je, navodi Puhovski, ponajprije o objavljivanju svjedoèenja nakon završetka samog procesa, pa nije jasno kako je to moglo utjecati na suðenje, što reèena norma valjda pretpostavlja. Osim toga, nastavlja, rijeè je o svjedocima kojima ni teoretski ne prijeti nikakva opasnost da bi ih zato trebalo štititi. Pripadnik nizozemske vojske ne može biti ugrožen u Hrvatskoj, predsjednik hrvatske države je prema zakonu i u praksi posebno štiæena osoba, pa ni njemu ne prijeti opasnost. Dakle, kaže Puhovski, norma nema nikakvog smisla.
Kod "curenja informacija" odgovorni moraju biti ponajprije oni koji su informacijama izvorno i raspolagali pa tek onda, eventualno, novinari i urednici. Ovdje je, oèito, postupano obrnuto. I krivo, zakljuèuje Puhovski.

Povratak