(Ne)zaštiæene tajne

06.05.2005.

Koliko su interes javnosti, utvrðivanje èinjenica i razotkrivanje neistinitih konstrukcija podložni politièkim ocjenama i selektivnoj primjeni prava pokazuju u dobroj mjeri nedavni sluèajevi vezani uz haaške optužnice zbog nepoštivanja tog tribunala. S obzirom na to da se u dijelu hrvatske javnosti pojavljuju nepotpune informacije vezane uz taj sluèaj, potrebno je ponoviti neke osnovne èinjenice.
Novinar Ivica Marijaèiæ optužen je, zajedno s bivšim šefom vojnoobavještajne službe SIS Markicom Rebiæem, jer je u Hrvatskom listu objavio iskaz zaštiæenog svjedoka sa zatvorene sjednice na suðenju Tihomiru Blaškiæu iz ožujka 1998.
Bila je rijeè o svjedoèenju nizozemskog èasnika SFOR-a o neuspješnu pokušaju bosanskog Hrvata Miroslava Brale - Cicka da se 1997., nakon što je doznao da ga je optužio Haaški sud, dragovoljno preda. S porte SFOR-ove baze u BiH je vraæen jer je iz tužiteljstva reèeno SFOR-u da Bralo nije na popisu optuženih. Prošle je godine, pak, obznanjena optužnica protiv Brale podignuta još 1995. te je od Hrvatske zatraženo njegovo izruèenje. Pritom je haaško tužiteljstvo optužilo hrvatske vlasti za njegovo skrivanje, iako je znalo da se on sam pokušao predati SFOR-u.
Dakle, objavljivanjem izjave nizozemskog èasnika opovrgnuta je teza tužiteljstva da Hrvatska skriva Bralu, a potvrðeno je da je zapravo samo tužiteljstvo oèito manipuliralo njegovim sluèajem. Neprijeporan je bio i interes javnosti da dozna cjelovitu istinu. U spomenutoj izjavi nizozemski èasnik niti koga optužuje niti što komentira. On samo preprièava dogaðaj iz 1997. kada se Bralo neuspješno pokušao predati SFOR-u.
Umjesto da taj sluèaj ostavi po strani, ili se isprièa zbog pogreške, Haaški sud je podigao optužnice protiv onih koji su objavili taj dokument. Prema pravilima Suda, kako se tumaèi, na to imaju pravo, meðutim te optužnice su motivirane željom tužiteljstva da opravda svoje teško shvatljive pogreške. Haaški sud je od UN-a dobio mandat pravedno suditi odgovornima za ratne zloèine no ne i manipulirati dostupnim im podacima radi politièkih ciljeva. A to se u ovom sluèaju neprijeporno dogodilo.
Druge dvije optužnice zbog nepoštovanja Suda upuæene su Domagoju Margetiæu i Stjepanu Šešelju iz Hrvatskog slova. Oni su objavili dio stenograma svjedoèenja predsjednika Mesiæa u procesu Blaškiæu gdje je nastupao kao zaštiæeni svjedok optužbe. Meðutim, to svjedoèenje je u cijelosti objavljeno prije nekoliko godina. I danas se može naæi na Internetu. Pojavilo se kao tiskani materijal i tijekom nedavne predsjednièke kampanje u prostorijama HDZ-a.
Kad je rijeè o tom stenogramu, transkriptu, zanimljivo je da predsjednik Mesiæ nerado gleda na njegovo objavljivanje dok je s druge strane široke ruke kada su u pitanju transkripti njegova prethodnika Franje Tuðmana, iako su oznaèeni državnom tajnom. U više navrata je njihovo objavljivanje u medijima objašnjavalo interesom javnosti da dozna istinu o tome što se sve dogaðalo u tom razdoblju. Ako bi se prihvatilo njegovo tumaèenje kao opravdavajuæe, onda nije razumljivo zašto se protivi interesu javnosti da dozna što je to on sam govorio tijekom svjedoèenja u procesu generalu Blaškiæu.
Da nešto u cijeloj toj prièi oko transkripata, stenograma i nepoštovanja Suda baš i nije u redu, govori i situacija iz Hrvatskog sabora kada se trebalo raspravljati o tome na koji se naèin raspolagalo Tuðmanovim transkriptima. Iako je taj prijedlog došao na dnevni red, ubrzo je skinut i nikad se o njemu nije raspravljalo. Jedan je dnevni list objavio kako se to dogodilo nakon dopisa glavne haaške tužiteljice Del Ponte koja je »sugerirala« da bi utvrðivanje èinjenica o tome kako su i kome sve »curili« Tuðmanovi transkripti moglo utjecati na ocjenu o stupnju hrvatske suradnje sa Sudom.
Probleme æe dodatno izazvati i tzv. brijunski transkript. Vlada i Odvjetništvo poslali su Haagu obavijest da je transkript autentièan, iako se preslušavanjem audiovrpce sastanka predsjednika Tuðmana s generalima na Brijunima, kako svjedoèe oni koji su je èuli, jasno razaznaje da u bitnim detaljima transkript zapravo ne odgovara audiovrpci.
Što se pak Rebiæa tièe, postoji i jedan dodatan problem. Zahtjev za sudskim procesom protiv njega je zadnja toèka britanskog non-papera svojedobno upuæenog hrvatskoj vladi, u kojem se iznosi devet uvjeta koje naša zemlja mora ispuniti kako bi poèela pregovore s EU-om. Sadržaj tog dokumenta objavljenog u medijima, hrvatski dužnosnici nisu potvrdili, ali ni demantirali.
Iako neki spekuliraju da je Vlada poèela s provoðenjem tih uvjeta, teško je u to povjerovati jer se u tom dokumentu, meðu ostalim, kroz ucjene pojedinaca i skupina te zastrašivanje, prijetnje sudskim procesima i otkazima s posla, zapravo predlaže primjena nasilnih, protuzakonitih postupaka. A nekada su nas uèili kako cilj ne opravdava sredstva.

Povratak