KILAVO DRUŠTVO

08.05.2005.

Vjerovao sam da me tranzicijski uzburkano i mutno hrvatsko novinstvo ne može nièim iznenaditi. Ljuto sam se prevario. U njegovom etièko-profesionalnom mutljagu uvijek netko s lakoæom organizira novi lov u mutnom. Najviše èovjeka nervira èinjenica da naknadni pokušaji razbistravanja još više zamuæuju. Bistrenje medijskoga sipinog crnila dovelo je dotle da se spominje i osnivanje paralelne novinarske udruge. Pretpostavljam da bi se nova udruga, po uzoru na književnièki paralelizam, trebala zvati Društvo hrvatskih novinara.
Da stvari možda idu u tom smjeru, pokazuje i promptna kandidatura Stjepana Šešelja za jednoga od dopredsjednika Društva hrvatskih književnika. Naravno da je sliènu potporu Hrvatskog društva pisaca glupo oèekivati. Izjavu Hrvatskog PEN-a mogao je unaprijed pogoditi, od rijeèi do rijeèi, svaki pismeniji graðanin. Priglupo, surovo i sirovo sroèena izjava Hrvatskoga novinarskog društva izbaèena kroz usta potpredsjednika Zdenka Duke izazvala je u hrvatskoj medijskoj krèmi takvu larmu da se ništa razgovijetno ne èuje. Majstori farizejstva i mimikrije došli su na svoje. Pri èemu oni koji velikim rijeèima brane malu etièko-profesionalnu prljavštinu cehovske udruge djeluju bljutavije od onih koji velikim rijeèima brane malu profesionalno-etièku brljotinu optuženih novinara.

IZA BUGARSKE

Nekako u isto vrijeme stigla je vijest da je Hrvatsku po slobodi medija zapalo ohrabrujuæe osamdeseto mjesto, iza Bugarske. Što se drugo i moglo oèekivati u situaciji kada Predsjednik i Premijer hrvatskim novinarima drže kratki kurs o tome što i kako trebaju misliti i pisati. Kako bilo, osobno mislim da su u mnogo veæim etièko-profesionalnim nevoljama oni koji se sada trude polizati i ublažiti ono što je cehovska udruga uèinila u gaæe od onih koji joj uèinjeno vraæaju u lice. Zato osjeæam ljudsku i profesionalnu potrebu (veliku i malu, ajmo reæi) baš takvima priskoèiti u pomoæ s pelenama i praškom.
Ružnu i nestilsku izjavu glasnogovornika cehovske vrhuške može se ipak opravdati, i to — lošim timingom i kilavošæu. Kolega Duka trebao je svoju traljavu protužiteljsku izjavu o primjerenosti haaških optužnica protiv trojice hrvatskih novinara odgoditi za neki primjereniji trenutak, toènije — prešutjeti je do utorka, 3. svibnja, kada su svi hrvatski novinari bili od èasne cehovske udruge pozvani na Pet minuta gromoglasne šutnje.
Osobno sam tih pet minuta dostojanstveno i cehovski solidarno odšutio. Èisto sumnjam da je moj postupak slobodi i dostojanstvu hrvatskih medija imalo pomogao. A sigurno bi pomoglo da je vodstvo diène udruge savjetovalo svom potpredsjedniku da sve što ima reæi u njegovo ime gromoglasno prešuti u utorak u pet do dvanaest. A da dotle trenira za taj nastup gromoglasno šuteæi, da gromoglasno šutjeti nastavi i poslije toga. Uopæe, mnogim bi svojim èasnim èlanovima iz uprave i oko nje, pa i nekima iz samog Èasnog suda, èasna uprava HND-a trebala propisati ljekovitih pet minuta, pa i tjedan, mjesec ili godinu šutnje, ovisno o stupnju brbljavosti, cehovske nesolidarnosti i ideološke nesnošljivosti.
Usput se treba upitati: zašto novinarska udruga cijelu stvar nije prepustila baš Èasnom sudu?! Neka odmjerena, nijansirana i stilski sroèena izjava Èasnog suda mogla je spasiti èast. Nema sumnje da su postupci optuženih bili neèasni, barem zato jer se otkrivanjem identiteta zaštiæenih svjedoka može ugroziti njihova sigurnost, ali nema sumnje ni u to da nije na Hrvatskom novinarskom društvu da bude svjedok haaškoga tužiteljstva, bilo nezaštiæeni bilo zaštiæeni. Drugi argument obrane u ovom nedoliènom procesu predstavlja argument kilavosti. U punom jeku javne rasprave o zloèinu saznali smo da iza kilavog stava ne mogu stajati predsjednik Društva Luèiæ i utjecajni te uvaženi èlan Izvršnoga odbora Èièak. Jer su se u vrijeme petominutne gromoglasne Dukine brbljavosti nalazili u bolnicama, gdje su operirali kilu. Da sam zlobnik i ironik, mogao bih napisati da uz kilavog predsjednika i važnog èlana uprave ne èudi kilav dopredsjednikov stav, a i šire. Mogao bih, ali neæu, Bože me saèuvaj. Ironije i zlobe i tako je u ovom loncu previše. Procurilo je usput, na primjer, da je i haaško tužiteljstvo u optužbama za zloèine hrvatskih novinara i novinstva politièki pristrano, jer je Novi list za istu povredu pravila prošao lišo. A Hrvatsko novinarsko društvo voli u svemu slijediti pravila i ponašanje tog bezgrešnog tužilaštva.

DVOSTRUKI SLAVLJENIK

Split je ovih dana dvostruki slavljenik. Gotovo paralelno proslavlja Dan grada i Dan Europe. Domaæin je svojoj Sudamji i središnjoj hrvatskoj europskoj proslavi. Europski pokret Split likuje. Pojma nemam ima li ovaj splitski europski trijumf ikakve veze s lokalnim izborima. O tome se još nitko nije službeno izjasnio.
Akcija za obnovu splitske fontane poznate kao Bajamontuša zacijelo nema. Tako tvrde u svom dopisu Društvo prijatelja kulturne baštine i Komisija za obnovu Splitske fontane, doslovno: Bez obzira na ne baš prikladno vrijeme (predizborno) oèekujemo Vaš brzi odgovor i na njemu se iskreno zahvaljujemo. Vita jela, zelen bor, mole brzi odgovor. Evo ga. Što se tièe obnove diène Bajamontuše, dakle, pozivam se na Pet minuta gromoglasne šutnje. O tome je najbolje gromoglasno šutjeti barem dok ne proðu Sudamja, izbori, proslava Dana Europe u Splitu i, nadasve, obilježavanje dana pobjede nad fašizmom. Vrijeme je doista "ne baš prikladno", što postaje jasno sjetimo li se da je nesretna fontana srušena 1947. godine. Pogaðajte tko je rušio i zašto.

Povratak