Jurišnièko puritanstvo hrvatskih medija

10.05.2005.

Hoæe li ikad doæi kraj tome jurišnièkom puritanstvu koje poput plime prekriva sve segmente društva, pa i medije, koji od nekih figura proizvode iskljuèivo negativce, a od drugih iskljuèivo pozitivne politièke junake? Hrvatska je, nažalost, daleko od toga. Strasti su još uzavrele. Kljuèaju poput vulkanske lave koja se izlijeva i paralizira društvo, koja mu ne dopušta da se ohladi i s mjerom razmatra vlastite probleme, koja mu ne da da diše i da se opusti... Strasti koje su proizašle iz politièkih podjela u društvu i samo se prelile u medije, ne dopuštaju onima kojima su dodijelile odreðene zadatke da zakopaju sjekire. One ne toleriraju, naprimjer, da likovi koji bi prema njihovu scenariju trebali biti sukobljeni, pokazuju razumijevanje jedni za druge i povremeno se èak podupiru. Kao, naprimjer, Mesiæ i Sanader koji su se, eto, uortaèili u naporima da otvore pregovore o ulasku Hrvatske u Europsku uniju.

Medijski puritanci kojima Sanader ne odgovara zato što je, ipak, šef omraženog Tuðmanova HDZ-a - iako s Tuðmanom, ruku na srce, baš i nema veze, a mnogi ga optužuju i da mu je okrenuo leða - ne mogu prihvatiti da je njihov favorit Mesiæ sklopio primirje s tim likom koji trenutaèno koristi Banske dvore jer je, nažalost, zbog zabludjelih biraèa, baš on hrvatski premijer. Ironiju na stranu, ali kako nego agresivnim puritanstvom nazvati inzisitiranje pojedinih novinara da im predsjednik Mesiæ u Moskvi, kamo je došao predstavljati Hrvatsku na svjetskoj proslavi Dana pobjede, kaže što misli o tome što se prošle subote premijer u Splitu molio pod plakatom s likom generala Ante Gotovine? Nije li apsurdno da i tisuæama kilometara daleko od Hrvatske šef države mora odgovarati na banalna, a uz to i netoèno formulirana pitanja, kojima je jedini cilj kroz predsjednikova usta pokazati da je Sanader zapravo zatucani desnièarski natražnjak koji ne drži ni do prava ni do obièaja, ali se dobro prikriva? I nije li, na koncu, veæ pomalo bolesno mjeriti vjerodostojnost ove države, njezine Vlade i premijera brojem neuklonjenih Gotovininih portreta? Pogotovo ako se to radi samo zato da bi se kompromitiralo Sanadera jer ne dolazi iz odgovarajuæeg politièkog tabora. Nije li apsurdno da èak i Carla del Ponte ima više razumijevanja za delikatnost Sanaderova položaja, da se više može uživjeti u politièke nevolje premijera koji je dokazujuæi svoju iskrenost prema EU bio spreman valjda vlastoruèno guliti plakate s Gotovininim likom iako je i te kako svjestan prezira koji time izaziva u dobrome dijelu svog puèanstva?

Apsurdno je, ali Hrvatska je zemlja apsurda. U Splitu se, naravno, Sanader nije molio pod Gotovininim plakatom, nego je na misi posveæenoj splitskom zaštitniku svetom Dujmu nedaleko od njega èovjek u masi držao drveni križ i na njemu sliku Ante Gotovine. Sanader je, navodno, èak i urgirao kod svog osiguranja i, tipièno za njega, tražio da pokušaju nagovoriti èovjeka da makne sliku. Pokušaj nije uspio i sad je pitanje što je to premijer trebao uèiniti da bi zadovoljio medijske moraliste kojima je ta epizoda postala toliki problem da se o njemu morao oèitovati i Predsjednik države? Okrenuti se i otiæi, sam krenuti na èovjeka, poslati na njega HDZ-ove kandidate za lokalne izbore ili, možda, specijalce MUP-a? Èini se da bi Ivi Sanaderu najbolje bilo da se zatvori u kuæu i ne izlazi ni u vlastito dvorište da ga tko ne bi vidio. Tako ne bi bio kriv nizašto. Ni onima slijeva, ni onima zdesna.

Sanader ima puno mana. Okružio se mnogim nedovoljno kompetentnim ljudima koji nemaju viziju razvoja zemlje. Zaigrao je na jednu kartu i podredio joj sve. Bez veæeg je otpora prihvatio razne uvjete i lekcije iz Bruxellesa i Haaga koji su povrijedili mnoge ljude u Hrvatskoj jer takav pritisak osjeæaju kao udar na nacionalno dostojanstvo. Diskreditirati ga kao premijera navoðenjem, naprimjer, loših gospodarskih rezultata ili podataka o nezaposlenosti imalo bi smisla. No, tražiti nekome dlaku u jajetu mjereæi koliko je metara udaljen od neke slike Ante Gotovine - koji, usput, nije ratni zloèinac, koliko god se to insinuiralo, nego je nevin dok mu se ne dokaže krivnja - bilo bi podlo prema bilo kome. Podlo je i prema Sanaderu. Što god tko mislio o njemu.

Povratak