Tko je tko

14.05.2005.

Èlan Vijeæa èasti Hrvatskog novinarskog društva Diana Rexhepi, jedna od inicijatora peticije kojom se od vodstva HND-a traži bezuvjetan odstup ako ne pristanu na ponuðeni obrazac prema kojemu vodstvo HND-a treba štititi "novinarsku profesiju i novinare, bez obzira bili ili ne èlanovi Društva te politièki istomišljenici vodstva HND-a", u reagiranju na moj tekst u "Slobodnoj" od 11. svibnja 2005. za moju tvrdnju da je veæina potpisnika peticije iz miljea desno orijentiranih i na takav naèin dokazanih novinara izrièe kako takva tvrdnja podsjeæa na neka prošla vremena i nije u skladu s civilizacijskim kontekstom.

Zar je desno krimen?

Strašno! Zar je desno krimen? Zar postoje neki utvrðeni kriteriji po kojima su desnièari objektivno manje vrijedni ljudi? Prièamo li to možda o neèijoj empiriji? Ako je odgovor potvrdan - onda je rijeè tek o subjektivnim kategorijama. Dakle, ako je u tekstu napisano da je veæina novinara s liste potpisnika peticije iz desnog miljea, nije napisano da je rijeè o manje vrijednim kolegama. Štoviše, s nekima osobno vrlo ugodno razmjenjujem mišljenja, katkad i ona dijametralna. Meðutim, to dešifriranje miljea proizlazi iz želje da se, u ime èitatelja, bude precizniji. Uostalom, veæina potpisnika o sebi æe javno i s ponosom reæi kako pripadaju tom desnom miljeu.
Ono što je muèno, a mnogima je znano, na toj listi koja vapi za zaštitom novinarske profesije nalaze se i oni ljudi od kojih je profesiju èesto dobrano trebalo štititi. U predveèerje Domovinskog rata, u ratu i u poraæu, pojedini ovdašnji novinari pristali su biti paradigma svega onoga što je najjednostavnije nazvati nenovinarstvom ili zloèinaèkim novinarstvom. Da postoji meðunarodni ili, bolje, domaæi sud za novinarske zloèine, bili bi mu mušterije. Nedjela tih novinara zaslužila bi višetomnu knjišku analizu kroz prizmu etike novinarstva. Naravno, neka djela u svojoj neèovjeènosti, nadilaze ovu materiju i spadaju pod zloèine za koje su nadležni sudovi, možda i onaj haaški.
Prisjetimo se: izmišljanje intervjua, proizvodnja "lista za odstrel", medijsko oglašavanje adresa i telefonskih brojeva "nepodobnih" ili nedovoljno domoljubnih pojedinaca, upotreba medija za obraèun s politièkim neistomišljenicima, objavljivanje netoènih informacija o predsjednièkom kandidatu kao suradniku Udbe na dan izborne šutnje…, samo je dio u nisci "bisera" protagonista tog novinarstva.

"Dobri deèki"

Ova peticija i Inicijativa, zapravo, kad sam veæ povuèen za jezik, produkt je velike zabune i èinjenice da samo Hrvatsko novinarstvo društvo nije smoglo snage definirati vlastite redove, nije napravilo svojevrsnu "Who is who" u hrvatskom novinarstvu. Predlažem to za period od posljednja dva desetljeæa ili, èak bolje, od 1980. godine, od Titove smrti. Bez oduzimanja novinarskih licenci, naravno, ali neka crno na bijelo javnosti, novinarskim poslodavcima, i svima koji se jednom mogu naæi u dilemi, bude u svojevrsnom "drugotisku" i analizi objelodanjen reèeni novinarski zloèin. Nek se zna tko je, od nas iz branše, bio kadar što èiniti. Da je postojala takva analiza, Inicijativa koja je povod ovoj polemici zasigurno ne bi bila kontekstualizirana na naèin na koji je to napravljeno. Sve bi dobilo adekvatniju težinu.
Fascinantno je da bi Diana Rexhepi i inicijatori peticije organizirano rušili vodstvo HND-a, a eto, dokazali su, nisu u stanju organizirati poštenu peticiju, nego diletantski i amaterski, bez potpisa, bez znanja pojedinih novinara, kako oni tvrde… Rexhepi pak tvrdi da su novinari pristali. Možda je najbolje pitanje: kako je èlan Vijeæa èasti HND-a mogao sebi dopustiti da pojedini novinari imaju dokaz kako peticiju nisu potpisali, a nalaze se na listi?
Nadalje, Dijana Rexhepi u svojem odgovoru nudi mi se da je priupitam gdje ona spada. A propos lijevih i desnih. Ne pada mi na pamet, znam gdje spada. Eksplicitno se o tome legitimirala kada je ne tako davno nepozvana upala u jednu našu internu verbalnu novinarsku analizu ustaških zloèina Ante Paveliæa. Gotovo sve nas je smrznula svojim stavom prema kojemu ispada da su ustaše iz Drugog svjetskog rata, zapravo, "dobri deèki". Zar nakon tako neèeg - u ime zdrave pameti i elementarne ljudskosti, a da ne spominjemo Temeljne odredbe Ustava RH - treba dodatno propitivanje?

Povratak