|
|
Arhiva "Iz medija"
Je li Ljudevit Gaj bio prevarant i lažljivac 14.05.2005.
 |
|
|
Što reæi o èovjeku koji od cara Franje Josipa moli "neki orden koji odgovara njegovim zaslugama"? Potom moli èak 80.000 forinti dugoroènoga zajma jer je radeæi za opæu hrvatsku stvar zapao u velike dugove. Pa opet moli cara da ga za zasluge (za koje je, pogaðate i sami, potrošio velik novac) nagradi svotom od 55.000 forinti i da mu povrh svega udijeli plemiæki naslov kao znak carske milosti!
Taj "voða ilirskoga preporoda, tiskar i urednik itd., itd." i sami pogaðate bio je Ljudevit Gaj. A neobjavljeni spisi o Gaju èuvaju se u Nacionalnoj i sveuèilišnoj knjižnici još od 1894. godine i do danas našoj javnosti nije dostupna istina o Gaju. Sve to tek je uvod u ono što se zbilo prije punih 150 godina!
Preporoditelj Ljudevit Gaj (1809.-1872.), kao što se zna, bio je ujedno i vlasnik tiskare u kojoj je 1835.-1848. tiskao i izdavao glasovitu "Danicu". No, nakon 1848. godine od hrvatskoga preporoditelja Gaj postaje režimski èovjek pod Bachovim apsolutizmom koji od države dobiva golema sredstva za izdavanje službenih "Narodnih novina" i tiskanje tiskanica. Iako se hvalio da mu tiskara godišnje donosi 12.000-15.000 forinti zarade i time se prikazivao kao uspješan i èastan èovjek prava istina je sasvim drukèija.
Gaj je tražio da mu se tiskarska usluga plati unaprijed. Tako je 1852. godine od financijskog ravnateljstva tražio predujam od 3000 forinti, od Odjela za bogoštovlje i nastavu (danas je to Ministarstvo znanosti i obrazovanja) traži 1853. monopol (ali ga, na sreæu, nije dobio!) za tiskanje svih školskih udžbenika...
Taj isti Gaj nije 1855. platio neku globu te moli oprost od financijskog ravnateljstva. Godine 1856. državna blagajna opominje ga zbog neplaæenih kamata, a zagrebaèkom Poglavarstvu 1854. nije podmirio dug za prodane školske knjige... Shvativši prljavu igru, Vlada 1853. otkazuje ugovor za izdavanje službenoga lista... Gaj financijski tone sve dublje, ali se svim snagama (i vezama) bori da javnost to ne dozna. Ponovno piše u Beè i moli 30.000 forinti subvencije, od cara ponovno traži 30.000 za "podmirenje dugova", opet unaprijed moli dvogodišnju subvenciju za "Narodne novine"...
Kamo je odlazio novac koji je stizao sa svih strana kao predujam za tiskanje knjiga možda nikada neæemo doznati. Pouzdano znam i to da je Gajevu tiskaru obilno pomagala i Matica hrvatska plaæajuæi unaprijed tiskanje knjiga koje su izlazile s velikim zakašnjenjem.
Sve što se èuva u NSK (zbirka rukopisa) samo je uvod u ono što sam pronašao u Hrvatskom državnom arhivu. Urednik Ivan Perkovac (1826.-1871.), bivši tajnik Matice hrvatske i prvi hrvatski profesionalni novinar (nije sluèajno ulica uz Hrvatski novinarski dom prozvana njegovim imenom!), u najstarijem hrvatskom oporbenom listu "Pozor" (konkurencija režimskim Gajevim "Narodnim novinama") razotkrio je još 1863. Gajevu prevarantsku igru.
I kad je Perkovac (za kojega æe Šenoa reæi da je bio utjelovljenje poštenja i nepotkupljivosti) otkrio istinu u "Pozoru" 31. prosinca 1863. te objavio èlanak "Gajev konkurs", potegao je Gaj sve svoje doušnièke (bio je poznat kao bivši "tajni savjetnik") i politièke veze i uspio Perkovca strpati u zatvor ! Spis o tom procesu, kojim je 1864. Perkovac osuðen na 8 mjeseci zatvora, èuva se u zbirci rukopisa HDA i do danas je ostao neobjavljen i nepoznat!
Sve je poèelo s knjižarom i papirnièarom J. A. Kienreichom iz Graza koji je Gaju prodao papir u vrijednosti 10.000 forinti, ali Gaj to godinama nije platio. U meðuvremenu se doznalo da i mnogi drugi vjerovnici u Zagrebu, ali i širom Hrvatske, potražuju od Gaja goleme iznose. Ukupni Gajevi dugovi popeli su se na gotovo 250.000 forinti!
Kad je Perkovac objavio istinu o Gaju, Stol sedmorice u Zagrebu 7. svibnja 1864. potvrðuje presudu Banskoga stola od 24. veljaèe 1864. zbog "zloèinstva nastojanja zavedenja na neposlušnost, na uzbunu i odpor proti sudbenim odredbam (...) te osuðuje Ivana Perkovca na osammieseèni zatvor i gubitak jamèevine od 300 forinti".
Što je to Perkovac napisao i èime je prekršio zakon da je morao biti osuðen na 8 mjeseci tamnice? Prvo, Perkovac je otkrio da Gaj duguje knjižaru Kienreichu 10.000 forinti, da je presuda protiv Gaja pravomoæna ili æe mu Kienreich zaplijeniti tiskarske strojeve. Drugo, otkrio je da Gaj vjerovnicima (bilo ih je otprilike 70!) duguje oko 250.000 forinti, a da sva Gajeva imovina ne vrijedi više od 80.000 forinti. Stoga je Gaj proglasio steèaj da se što bezbolnije izvuèe iz dugova.
A sad ono treæe, najvažnije: kako bi iskoristio opæu pomutnju, Gajevi su fiškali poèeli obilaziti vjerovnike uvjeravajuæi ih da æe, potpišu li priznanice, dobiti èetvrtinu stvarnoga duga, ali samo ako to ne doznaju ostali vjerovnici... Dakle, sa 1000 forinti Gaj je kanio otkupiti 4000 forinti duga! No, ni tu prièi nije kraj. Vjerovnici su osnovali tvrtku "Gaj i društvo" sa sedmeroèlanim odborom na èelu. Od prihoda tiskare podmirivat æe se kamate, porezi, troškovi i plaæe zaposlenika. No, Gaj je i to izigrao: izabrao je svoje ljude u odbor, a sebe postavio na èelo tvrtke, tako da ni za sljedeæe tri godine nijedan vjerovnik nije dobio ni forinte!
O tome Perkovac piše: "Tako se dogodi u historiji steèajevah neèuveno èudo (...) da je nov odbor upravu svega kolikoga imutka povjerio samomu g. Gaju, da njime upravlja na korist vjerovnikah ! On sada uživa kuæu i imanje, štampa svoje novine u vjerovnièkoj tiskarnici; al neplaæa nikomu ništa (...) ni poreze, ni kamate, ni vjerovnike (...) akoprem osim toga vuèe plaæu od 2.500 for. kao urednik službenih novinah; a sve to na oèigled oblastih od jednoga kr. savjetnika.
Pozivlje se štovano hrvatsko obæinstvo, neka kaže, je li to u redu? Neka kaže, valja li to, da dužnik obiluje a vjerovnici stradaju? Neka izjavi, je li tobožnja lojalnost dovoljan štit i od ovakova postupka? Neka kaže, ima li tomu zlu u Hrvatskoj lieka?" | |
Povratak
|
 |
|
