|
|
Arhiva "Iz medija"
haag posvaðao novinare 14.05.2005.
|
 Podvojenost u javnosti oko Haškog suda i njegove uloge u našoj prošlosti, sadašnjosti i buduænosti buknula je i meðu novinarima. Moglo se to oèekivati, jer unatoè uzvišenim ciljevima profesije i novinari su samo ljudi, a oni i njihova udruga preslika opæeg stanja nacije. Problem koji je u javnost lansiran kao odbijanje Hrvatskog novinarskog društva da stane iza novinara koje haško tužiteljstvo optužuje zbog otkrivanja imena dva zaštiæena svjedoka sveo se na svaðu, puko politizaranje i podjele oko uloge Haškog suda. Na suradnju s Haškim sudom ova se zemlja obvezala vlastitom voljom i zakonima. Naravno da se to pitanje može problematizirati, ali to su èinjenice koje obvezuju sve, pa i novinare. Dok se drukèije ne propiše. Svi moderni kazneni sustavi osobito štite instituciju zaštiæenog svjedoka, što je važno zbog zaštite osobe koja pristaje na takav status, ali i zbog onih koji bi u takvu situaciju mogli doæi. Ako je zaštiæenog svjedoka nemoguæe zaštititi, tko bi se za tako nešto uopæe odluèio. Bez zaštiæenog svjedoka neka je najteža kaznena djela nemoguæe dokazati, a otkrivanjem identiteta to se dugoroèno sprjeèava.
Onemoguæavanje progona najtežih kazneni djela, u sluèaju Haaga ratnog zloèina, nije u interesu javnosti. Stoga se ni HND ne može prozivati što nije ustao u zaštitu kolega koji su prekršili pravila suda, odnosno zakone, radi viših interesa profesije. Pod firmom javnog interesa mogla bi se onda tražiti i zaštita novinara koji je krivo parkirao jer je kasnio na dogaðaj s kojeg je trebao izvijestiti, ili novinarke koja tuèe dijete kako bi o nasilju nad djecom napisala uvjerljiviji tekst!? HND se zalaže da novinari ne završe u zatvoru zbog pisanja kojim su nekoga u žaru posla oklevetali jer mu i nije bila namjera oklevetati. To je kod klevete logièno jer se ona kao kazneno djelo najviše približava omraženom verbalnom deliktu. Ali to se ne može proširiti na svako kaznena djelo koje novinari poèine pišuæi. Zbog obrane slobode javne rijeèi i prava javnosti da zna, novinari ne mogu biti amnestirani za svako kazneno djelo. Može li se otkrivanje zaštiæenog svjedoka opravdavati pozivanjem na širenje istine, kao jedno od temeljnih zadaæa novinarske profesije? Uistinu, je li identitet zaštiæenih svjedoka objavljen zbog istine ili zbog interesa nekog od konkurentskih obavještajnih, pa onda i politièkih, lobija iz kojih podaci sigurno nisu sluèajno iscurili. Jesu li novinari koje bi trebao štititi HND bili u službi istine i javnosti ili nekih drugih interesa koji ne spadaju u opis novinarskog posla? O ulozi novinara, o haškim optužnicama i otkrivanju zaštiæenih svjedoka meðu èlanovima HND-a mogu postojati razlièita mišljenja. Je li mišljenje vodstva i mišljenje veæine ili manjine èlanstva, moglo se umjesto »puèistièkim« metodama, pisanjem peticija, mazohistièkim korištenjem medija, utvrditi na sasvim legitiman naèin, izjašnjavanjem novinara u ograncima HND-a. Ogranci su uostalom i predložili kandidate za vodstvo i tijela HND-a, koji su izabrani tajnim glasovanjem, a nisu instalirani ni iz kojeg politièkog tabora, kako se to zlurado insinuira. Ovisno o stajalištima ogranaka, bilo bi dovoljno pridobiti 25 èlanova Skupštine HND-a za njeno izvanredno sazivanje i smjenu vodstva. Ali èlanovi i ogranci se nisu izjašnjavali, veæ su, kako je to uobièajeno u radu društva, sve to prepustili vodstvu. Kad u HND-u zagusti, tada ga se odrièu i dobitnici novinarskih nagrada koji su se do juèer priznanjem profesije ponosno kitili kao najveæim u životu. Kome se društvo okupljeno u HND-u ne sviða, ako ga vlastitim aktivizmom iznutra neæe mijenjati, ima i druge moguænosti. HND je udruženje graðana koji se bavi novinarskim poslom, èlanstvo je dobrovoljno, pa se iz njega može bezbolno izaæi. Može se osnovati i novo, bolje i profesionalnije, a prostor u novinama popuniti korisnijim sadržajima no što su novinarske svaðe. |
Povratak
|
 |
|
