| Tijekom dvije-tri protekle godine Dokumentarni i povijesni program HTV-a "pokupio" je èetrdesetak domaæih i inozemnih nagrada, za što je urednik Miro Brankoviæ nagraðen godišnjom HRT-ovom nagradom. No, unatoè tomu najnagraðivaniji program trenutaèno je "bure baruta" koje samo što nije eksplodiralo od internog nezadovoljstva. Problem je nekomunikacija na razini urednik-zaposlenici programa te èinjenica da neki autori èitavu godinu, a tvrde - bez obrazloženja - nisu odradili niti jedan jedini prilog za svoj program.
Otkako je Brankoviæu uruèena nagrada, redakcijama tiskanih medija kruži anonimni mail (potpisan od nepostojeæeg Vedrana Horvata) u kojem se kaže da æe novinari HRT-a u znak prosvjeda izaæi iz HND-a jer je Brankoviæ dobio nagradu a "dvije i pol godine nije održao redakcijski sastanak". Miro Brankoviæ to ne porièe.
- Protivnik sam višesatnih sastanèenja kojima se ništa ne rješava, a vrata mojeg ureda širom su otvorena cijelog dana. Tko želi uvijek može doæi do mene, a kratki operativni sastanci održavaju se u "hodu" - tvrdi urednik dodajuæi da je otvoren za sve kvalitetne sinopsise buduæih dokumentaraca bez obzira dolaze li od zaposlenika kuæe ili autora izvan nje.
Iako to Brankoviæ nije htio potvrditi, prisavskim se hodnicima šuška da neki autori ne rade zbog problema s alkoholom pa je jeftinije davati im mjeseènu plaæu za nerad negoli ih puštati da mnogo programskog novca upropaste za snimanje negledljivog materijala koji se kasnije mora premontiravati.
No, unutar Dokumentarno-povijesnog programa postoje i autori koji nemaju "tekuæih" problema, inventivni su u predlaganju najrazlièitijih tema od lakonogometnih do ozbiljnopolitièkih, a bez obzira na to predložene ideje nikad ne pretoèe u dokumentarac bez ikakvih objašnjenja.
Problem najnagraðivanijeg, pa samim tim i kvalitetnog HTV-ovog programa kakvim se komercijalne i lokalne televizije ne mogu pohvaliti, èini se, ne leži u spomenutim poteškoæama. Prije æe biti da su problemi nastali na neutemeljenim traèevima o tome kako æe se Dokumentarno-povijesni program "razbucati" te kako je u njemu previše zaposlenih. Tako je s jedne strane strah zaposlenika od gubitka posla i programa, a s druge strah èelništva kuæe da u javnost ne procuri kako je za kvalitetan dokumentarac potrebno 20-ak tisuæa kuna, što je znatno manje od novca koji se troši na glamurozne zabavne projekte, doveo do panike u Dokumentarno-povijesnom programu za koji se iz HRT-ovog proraèuna godišnje izdvaja osam milijuna kuna.
Brankoviæeva programska politika i èinjenica da se proizvodi Dokumentarnog programa u inozemstvu dobro prodaju, potvrðuju da je taj novac dobro utrošen. Primjerice, snimaju se novi nastavci "Hrvatskog podmorja" koje je veæ sad izuzetno dobro prodavana serija, a dobro se prodaje i DVD s tim serijalom. Na tržištu dobro prolaze i radovi poput Buriæevog "Tajnovitog srednjeg vijeka", Juvanèiæeve "Kravate" ili Brankoviæevog "Nije tovar beštija".
Samo "Bunarman" film Branka Ištvanèiæa osvojio je sve moguæe nagrade na najrazlièitijim svjetskim festivalima. "TV-kalendar" sa 15 posto gledanosti u podne dokaz je kvalitetne i moderno napravljene emisije koju radi relativno mlada ekipa što je vodi Obrad Kosovac.
Miro Brankoviæ priznaje da Dokumentarni program ima 30 posto vanjske produkcije. Dodaje i to da dokumentarci HTV-a moraju biti gledljivi svim strukturama publike javne televizije, a to znaèi da nisu svi radovi u komercijalnom smislu maksimalno isplativi. | 
