Spas u zadnji èas

23.05.2005.

Vuk ÐURIÈIÆ

Skorašnjom odlukom Vlade premijera Ive Sanadera, kojom æe se i formalno potvrditi odluku Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju koji je, na èelu s Damirom Polanèecom, potpredsjednikom Vlade zaduženim za gospodarstvo, u petak 20. svibnja ljeta Gospodnjeg 2005. donio odluku o prihvaæanju ponude EPH-a, èime je i službeno startao treæi i zadnji proces privatizacije naše kuæe u proteklih petnaestak godina, sluèaj SD æe, ponajprije što se tièe njezine buduænosti, razvoja i sudbine zaposlenika, napokon biti riješen i skinut s dnevnog reda vladajuæih nomenklatura i politikanata koji su se našom kuæom i našim sudbinama sustavno bavili i poigravali trinaestak godina i koji su iskljuèivi krivci za njezino uništavanje, pljaèkanje i posrtanje, a što je SD zamalo gurnulo u ponor iz kojeg, to je posve jasno, ne bi bilo povratka.
Odreðene æe gorèine, to je posve jasno, ostati i nakon skorašnje privatizacije, ponajprije zbog èinjenice da je SD svojedobno voljom bivše HDZ-ove vlasti, odnosno, preciznije reèeno, predsjednika RH Franje Tuðmana i njegovih bliskih i moænih savjetnika, "izruèena" Miroslavu Kutli, za èije je vladavine devastirana u svakom pogledu i iz nje je u tom razdoblju, blago reèeno, "nestalo" oko 120 milijuna nekadašnjih DEM, a zbog èega, bez obzira što je Upravni sud RH 1999. godine privatizaciju naše kuæe proglasio nezakonitom i poništio je, nitko nije niti æe, ponajprije voljom uvaženih sudaca Vrhovnog suda RH, odgovarati. Meðutim, bez obzira na navedeno, odlukom HDZ-ove aktualne vlasti, koja se time rješava i jedne od svojih veæih hipoteka iz razdoblja bivše vladavine, SD, reklo bi se u zadnji èas, dobiva priliku za ponovni uzlet i stabilno zauzimanje prostora koji joj je, voljom politike, bio nasilno oduzet, a koji joj, realno gledajuæi, pripada. Da toga nije bilo, danas je SD mogla biti vodeæa novinsko-izdavaèka kuæa u Hrvatskoj. To se, nažalost, nije dogodilo, ali SD je ipak, unatoè mnogim nedaæama koje su je, voljom vladajuæih politika, ali i ne samo njih, zadesile u proteklih trinaestak godina, doèekala priliku za okretanje novog lista u svojoj dugoj, burnoj i bogatoj povijesti. A to, što nije nebitno, naprotiv, prvi put nakon više godina podržavaju i svi njezini zaposlenici. Ili gotovo svi.
On što se u èetiri godine vladavine nisu usudili uèiniti Ivica Raèan i njegova koalicija, bez obzira je li se radilo o strahu ili im je konaèno rješavanje sluèaja SD bila zadnja rupa na svirali, uèinio je HDZ-ov predsjednik i premijer Ivo Sanader. A koliko je bivšoj vlasti bilo stalo do SD-a, najbolje govori èinjenica da nisu bili u stanju donijeti ni valjanu odluku kojom bi se bivšim i sadašnjim zaposlenicima, na ime obešteæenja, neupitno osiguralo 25 posto dionica naše kuæe. Osim formalne odluke o poèetku privatizacije, Sanaderova vlada æe i to pitanje uskoro riješiti, naravno u korist zaposlenika, i SD æe, nakon svega, zasluženo dobiti priliku da ponovno brodi punim jedrima.

Povratak