Kao gospodari ljudskih sudbina

27.05.2005.

Buduæi da je u kontekstu »sluèaja« Caritasova doma u Brezovici veæ dva puta (30. travnja i 12. svibnja) u Vjesniku spomenuto moje ime, primoran sam reagirati. Neæu odgovarati na sve objede i netoènosti koje je objavila Vjesnikova novinarka o mom razgovoru s novinarom Veèernjega lista na konferenciji za tisak u Caritasovu domu 29. travnja.
Prepuštajuæi je njezinim konstrukcijama, oèigledno koordiniranima s pojedinim novinarima ostalih uredništava, htio bih upozoriti na ozraèje koje je ondje vladalo, koje se razlikuje od onoga što je objavljeno u tisku.
To su, nažalost, porazne èinjenice za hrvatsko novinarstvo, èega su meðu ostalim bili svjedoci svi sudionici ne samo spomenute konferencije za tisak nego i one od 27. travnja u istome domu zbog istoga »sluèaja«.
Skupina mladih novinara (što cijelu problematiku èini još alarmantnijom) nastupila je krajnje agresivno i necivilizirano, upadajuæi drugima u rijeè, komentirajuæi glasno odgovore, prekidajuæi ne samo one koji su odgovarali na pitanja nego i one koji su ih postavljali (sic!) ako nisu bili po njihovoj mjeri.
Iz njih je cijelo vrijeme izbijala arogancija, zajedljivost, mržnja (»Što bi bilo, gospoðo Brajša, da ste ubili èetrnaest štiæenika...?«), pomanjkanje kulture komunikacije, podsmjehivanje (»Koji smo mi bezbožnici!«), izrugivanje, bahatost (»Ne dirajte mi Žganca, on je moj!«)... A odgovori kao da ih uopæe nisu zanimali.
Kad ih je bivši ravnatelj škole koju pohaða dio štiæenika gotovo plaèuæi molio da imaju barem malo obzira prema toj nesretnoj djeci, koja zbog novinskih napisa doživljavaju svakodnevne neugodnosti i izrugivanja, oni su demonstrativno za njegova govora napustili dvoranu.
Njihove vulgarnosti i psovke na raèun Crkve i gospoðe Jelene Brajše, koje sam stjecajem okolnosti slušao u gostionici prije konferencije, nisu vrijedne ovoga prostora. To su èinjenice koje su na vlastitoj koži osjetili mnogi, ali koje iz straha nitko ne smije izreæi. Ponašali su se kao gospodari ljudskih sudbina, samouvjereni da u nekoliko reèenica mogu uništiti neèije privatno, obiteljsko, poslovno i svako drugo dostojanstvo, i svjesni da za to ne moraju polagati nikomu raèun.
Djelovali su kao krvožedni èopor medijskih vukova kojima je najvažnije samo jedno – senzacija. Novinari tog profila veæ odavno su postali strah i trepet u Hrvatskoj!
Autor je novinar »Glasa Koncila«.

Povratak