Cenzura je ukinuta u 5.30 sati

14.06.2005.

Novinari moraju biti solidarni i organizirani u protivnom su podložni manipuliranju, a jedino solidarni i organizirani mogu èuvati integritet profesije - rekao je Božidar Novak u prigodnoj besjedi na promociji svoje knjige Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeæu, nakladnika Golden marketing - Tehnièka knjiga i sunakladnika PRESS DATA, medijske agencije HND-a.
Upravo je Novakovo djelo svjedoèanstvo o krvavoj borbi za integritet profesije, borbi za novinarske i opæeljudske slobode koja je prisutna otkako postoji pisane novinske rijeèi u nas. Naravno, tu æe liniju prièe uoèiti onaj koji je želi uoèiti. Ali to nije jedina linija prièe, niti jedini rukavac Novakove rijeke rijeèi na 1.200 stranica.

Sve što ste htjeli znati

Knjiga koja je podijeljena u pet dijelova, od kojih èetvrti dio u socijalistièkoj Jugoslaviji (1945. - 1990.) sadrži èak dvadeset i pet poglavlja, obiluje, naprosto pršti od brojnih èinjenica, pregleda, svjedoèanstava, nanizanih uz primjerenu Novakovu publicistièku samodisciplinu, ali ne i bez autorstva iz kojeg se uoèava Novakov rakurs s kojim nas on ipak, što se zna dogoditi kod drugih autora, ne maltretira. Svjedoèi Novak tako o brojnim zabranama listova, spominjuæi i veæ zaboravljene heroje borbe za slobodu rijeèi i tadašnje manje znane okolnosti.
Osim takvih podataka iz knjige Bože Novaka mogu se doznati i brojne pikanterije o našoj novinarskoj prošlosti, brojni korisni navodi i fusnote o novinama i novinarstvu, o redakcijama, nakladama… Primjerice, sigurno ste zaboravili da je 1988. godinu izdanje Vjesnikove kuæe mjeseènik Erotika, koju je ureðivao Milivoj Pašièek, završio s 300.000 prodanih primjeraka, a ne pamtite ni npr. koje je ono vodeæe hrvatske novinare NDH odlikovao ustaški poglavnik Ante Paveliæ…
Na èinjenicu da su hrvatsko novinarstvo i publicistika najslabije istraženi segmenti povijesti hrvatskoga društva upozorio je Sreæko Lipovèan u predgovoru knjige, te naglasio da je pred nama knjiga kakvu dosad nismo imali. Doista, ne pretjeruje. Nakon Novakova djela umnogome je lakše sagledavati, istraživati i analizirati naše novinstvo, proniknuti u njegov usud. Do Novakove knjige nije postojao ovako sveobuhvatan temelj za promatranje novinarstva u Hrvata. Ova knjiga je nezaobilazno štivo u bilo kakvim daljnjim analizama profesije èija je sloboda jedan od najvažnijih potpornih stupova demokracije.
Do slobodnog novinarstva dolazilo se mukotrpno. Prisjetimo se, služeæi se Novakovim navodima, proglasa od 13. ožujka 1848., u kojim je austrijski car Ferdinand I. (kao hrvatsko-ugarski kralj Ferdinand V.) ukinuo ozakonjenu cenzuru, proglasio slobodu štampe i narodima zajamèio vladu odgovornu parlamentu. Bogoslav Šulek, 22. ožujka u Gajevim Narodnim novinama, masnim slovima preko prve stranice zanosno objavljuje Hrvatskoj: "Štampa je slobodna od 15. ožujka u pet i pol sati poslije podne." Trebalo je gotovo šest desetljeæa dok je sloboda štampe, proglašena u Francuskoj 1789., stigla u Hrvatsku. Trajala je samo dvije godine… Sloboda misli i štampe bila je glavno opredjeljenje hrvatskih preporoditelja i prvih hrvatskih listova, novinara i publicista, bile su temeljna vrijednost s kojima je graðanska Hrvatska krenula u europsku suvremenost.
Slobode u novinarstvu - svjedoèi o tome knjiga novinara po nervu, krvi i po sudbini (Mirko Galiæ o Novaku) - su se tijekom godina dostizale i gubile. U širem vremenskom kontekstu postoji svojevrsni ciklièki slijed. Kroz Novakovo štivo suoèavamo se sa zabranama i zapljenama listova, zatvorskim kaznama za novinare, putujemo kroz diktature u kojima se guše slobode izražavanja, susreæemo se s mnogim oblicima novinske cenzure i ozakonjenom represijom prema novinama i novinarima.
Zainteresirani èitatelj uoèit æe npr. razvojne tokove i tehnike cenzure (i autocenzure), a zasigurno æe mu se nametnuti pitanje - o mutaciji novinske cenzure. Nekad je cenzura bila ozakonjena (sprovodila je policija ili državno odvjetništvo) a posljedice preventivnog èitanja novina bile su bijele rupe u tekstu. Represivno, ali pošteno. Kakva li je pak cenzura u našem novom dobu politièkih monopola, i globalne produkcije? Zasigurno ne odveæ transparentna.

Puzajuæe neslobode

Je li djelo Bože Novaka na kojem je on radio deset godina kapitalno, kako ga je na samoj promociji okrstio predsjednik HND-a Dragutin Luèiæ? Bez sumnje. Unatoè sitnim faktografskim manjkavostima pri obradi novijeg, možda i najprijepornijeg doba hrvatskog žurnalizma, onog koje seže do oko dva desetljeæa unatrag. Pojedini momenti æe se naknadnim istraživanjem sigurno morati doreæi i dopuniti novim podacima. Osobito æe se temeljito morati istražiti hrvatsko novinarstvo u Domovinskom ratu i poraæu. A kako je na promociji rekao Sreæko Lipovèan Novakovo je djelo otvoreno za raspravu ali je i svojevrsni poziv na dijalog. Naravno, otvorena su i vape za dijalogom mnoga pitanja oko novinarstva u neovisnoj Hrvatskoj. Za naše novinarstvo danas to je jedno od najvažnijih razdoblja. No, i najvažnije razdoblje za buduænost. Potrebno ga je temeljito rasvijetliti poglavito zato jer protagonisti mraènog doba i dalje su u sedlu, a puzajuæe neslobode, mutirani oblici cenzure i autocenzure i dalje su u igri.

Povratak