hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association 
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr
 
|
Arhiva "Iz medija"Solidarnost èuva integritet novinara18.06.2005.
Novinari moraju biti solidarni i organizirani, u protivnom su podložni manipuliranju, a jedino solidarni i organizirani mogu èuvati integritet profesije - rekao je Božidar Novak prilikom predstavljanja svoje knjige »Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeæu«, nakladnika Golden marketing - Tehnièka knjiga i sunakladnika PRESS DATA, medijske agencije HND-a, koji zaslužuju svaku pohvalu zbog pothvata. Jer ono što se iz prve ruke vidi iz ove povijesti jest upravo – dramatièan nedostatak solidarnosti i smisla za organizaciju. O etici i ostalim aspektima profesionalizma u novinarstvu da i ne govorim, ma koliko god neka razdoblja bila ispisana zlatnim slovima i to uvijek zbog toga što su se u novinarskoj profesiji našli i oni koji se nisu dali niti uplašiti, ucijeniti ili kupiti. Novakova knjiga veliko je svjedoèanstvo o borbi, i to krvavoj, za oèuvanje morala i integriteta novinarske profesije kojoj se, prema nekim anketama, u hrvatskom društvu izuzetno malo vjeruje, koju se ne poštuje, što nije samo problem nas koji od te profesije ili za to zanimanje živimo, veæ i svih graðana ako je istina to da smo mi novinari, psi èuvari demokracije. A ja tvrdim da jesmo i da to ne smijemo nikada zaboraviti. Novak je želio pisati više ali su ga iz tehnièkih razloga zaustavili na 1.200 stranica. Boli ga to što je morao »izbaciti« stotinjak vrijednih stranica kakve su one posveæene èistkama u novinarstvu nakon Hrvatskog proljeæa (zanimljivo bi bilo, recimo, èitati što se sve govorilo na sastancima zagrebaèkog gradskog komiteta SK), Knjigu je radio punih deset godina. U sedamdesetoj je, dakle, zapoèeo posao koji se inaèe radi u mladosti, na poèetku neèije znanstvene karijere (Novak je roðen na otoku Hvaru 1925. godine). I napravio je odlièan posao. Vrhunskom samodisciplinom i majstorskom dokumentaristikom prikazao je ne samo prošlo stoljeæe, veæ je dao i kratak pregled razvoja hrvatskog novinarstva do 1900. godine od poèetaka Hrvatskog narodnog preporoda. Knjigu je posložio u pet dijelova: U habsburškoj monarhiji (1900,-1918.), U monarhistièkoj Jugoslaviji (1918.-1941.), U Drugom svjetskom ratu (1941. -1945.), èetvrti dio: U socijalistièkoj Jugoslaviji (1945. - 1990.), najbogatiji je jer sadrži èak dvadeset i pet poglavlja što obiluju brojnim èinjenicama, pregledima i svjedoèanstvima te peti, Od konstituiranja višestranaèkog Sabora i ostvarenja samostalne i suverene Republike Hrvatske. Iz knjige Bože Novaka doznajemo i brojne pikanterije o našoj novinarskoj prošlosti, korisne navode i fusnote o novinama i novinarstvu, o redakcijama, nakladama. Dao nam je primjer ljubavi prema poslu kojemu je posvetio život, to jest, primjer te iste solidarnosti koja nam je manjkala i manjka, jer je spasio od zaborava vrijedne novinarke i novinare, mahom žrtve totalitarizma i raznih oblika neslobode. Kada je vidio s èim ima posla, shvatio je da svoj rad treba podijeliti u tri knjige: jedna koja æe iæi do 1945., druga koja æe nas dovesti do 1990, i treæa do sadašnjosti. No morao se pomiriti s tim da u jednu knjigu ugura dvije i da se zaustavi s godinom ulaska Hrvatske u višestranaèje. Ali nije želio ostati dužan onima koji su izgubili život u Domovinskom ratu i nije želio da mu se dogodi odlazak s ovoga svijeta, a da barem nije u osnovnim crtama opisao glavne oznake ovdašnjeg novinarstva od 1990. do danas. Autor je tu bio i dosta konkretan, pa navodi, na primjer, i ideološko i etnièko èišæenje izvršeno na HRT-u. No, tu treba stati i objasniti nešto važno. Opæeprihvaæenom doajenu naše novinarske profesije, Božidaru Novaku, ne treba predbaciti što je petom dijelu knjige, onomu koji ide od konstituiranja višestranaèkog Sabora 1990. naovamo, posvetio nešto manje od stotinjak stranica te da, shodno tomu, što æe biti zanimljivo èitateljima naših novina, nije istaknuo važnost »Novog lista« pa i njegovih kljuènih ljudi, poput našega pokojnog i legendarnog urednika Veljka Vièeviæa, u obrani slobode novinarstva te u zaštiti ljudskih prava u olovnim godinama Tuðmanova režima. Veæ se, naime, javljaju oni koji, zbog brzopletosti i neinformiranosti, zakljuèuju kako je Novak odbio u ruke uzeti vruæi krumpir, to jest razgolititi posljednje desetljeæe i pol, novijeg, slažem se s jednim kolegom, možda i najprijepornijeg razdoblja hrvatskog žurnalizma. Polako ljudi. Novak u pripremi veæ ima novih pet stotina stranica knjige koje æe se ticati toga. Želja mu je progovoriti i o važnom odnosu novinarstva i nekih nevladinih organizacija (HHO, primjerice) u obrani demokracije i ljudskih prava zbog èega nisam sluèajno spomenuo doprinos »Novog lista«. Samo da mu zdravlje posluži i da naðe odluènog izdavaèa. Knjiga bi bila pred nama prije nego što završimo èitati ovo glomazno djelo kojim je zadužio i naš ceh, i hrvatsku kulturu. Doista, nakon Novakova monumentalnoga djela umnogome je lakše sagledavati, istraživati i analizirati naše novinarstvo, proniknuti u njegove tajne. Do Novakove knjige nije postojao ovako sveobuhvatan temelj za analiziranje novinarstva u nas. Ova knjiga je nezaobilazno štivo u bilo kakvim daljnjim analizama profesije èija je sloboda jedan od najvažnijih potpornih stupova demokracije. I još nešto: Novak nas podsjeæa da su sloboda misli i tiska bile glavno opredjeljenje hrvatskih preporoditelja i prvih hrvatskih listova, novinara i publicista. Znajmo to i upamtimo to i u godinama kada se borimo kako bismo odluèno krenuli u još jednu hrvatsku avanturu - u europsku suvremenost. |
AKTUALNO
