Novinarska Ivana Orleanska

08.07.2005.

Judith Miller, novinarka The New York Timesa, od srijede je u zatvoru i ostat æe tamo najmanje tri mjeseca, ako prije toga ne pristane odati sudu svoj izvor. Da ga je htjela odati, ne bi sada bila u zatvoru, dakle vjerojatno je da æe odsjediti ono što joj je sud presudio zbog »prkošenja zakonu«. Za neke (veæinu, ali ne i sve) kolege iz svijeta medija Judith Miller sada æe definitivno dobiti status heroine, gotovo Ivane Orleanske amerièkog novinarstva. Ona sama kaže da ne može prekršiti obeæanje što ga je dala svome izvoru: »Ako se novinaru ne može vjerovati da æe poštivati anonimnost izvora«, rekla je na sudu, »onda novinari ne mogu funkcionirati, niti æe biti slobode medija«.
Prièa, meðutim, i nije tako jednostavna kako se na prvi pogled èini. Judith Miller je, prije svega, hrabro žrtvovala osobnu slobodu braneæi svetu slobodu medija. No, s gledišta (vrhovnog) suda ona je osoba koja ometa pravdu i prkosi sudu. Te je dvije stvari teško pomiriti, iako su obje (i sloboda medija i, recimo tako, nezavisnost suda) temelji onoga što Americi dopušta da se dièi kao Zemlja Sloboda. The New York Times kaže da je to za te novine »trenutak ponosa i užasa«: »Voljeli bismo da Judith Miller nije morala izabrati, ali svakako smo ponosni što je izabrala pravu stvar«. Magazin Time, èiji je novinar bio drugooptuženi, pristao je odati svoj izvor u istoj prièi odavanja identiteta agentice CIA-e. Novinara Timea to neæe uèiniti sretnim, a Time je time uskraæen za priliènu porciju profesionalnog ponosa.
Dakako, nitko nije savršen, ali zamislimo kako bi reagirao Washington da se nešto takvo dogodilo u Aziji, Europi ili, ne daj Bože, kod nas. Predsjedniku Bushu sada æe biti malo kompliciranije dijeliti lekcije o slobodi medija Rusiji, recimo, ili Kini, dakle onima kojima bi te lekcije dobro došle, jer sada su sumnjivu lekciju dobili oni koji je nisu trebali...

Povratak