Graðanski neposluh Judith Miller

09.07.2005.

Sluèaj novinarke The New York Timesa Judith Miller i novinara Timea Matthewa Coopera mogao bi dovesti autocenzuru do opasne razine. Sluèaj je poznat i o njemu se u tjednu za nama naveliko raspravljalo. Miller i Cooper odbili su dati iskaz u saveznoj istrazi koja se vodi zbog curenja podataka i otkrivanja identiteta (nekad) tajne agentice CIA-e Valerie Plame. Veæ mjesecima se znalo da æe se Miller i Cooper suoèiti s dvojbom - ili odavanje izvora ili zatvorska kazna. Miller je izabrala šutnju, Cooper je odluèio progovoriti. Miller je od srijede u zatvoru. U pozadini sluèaja je sukob izmeðu potreba pravosuða s jedne strane i moguænosti da rade svoj posao bez stalne prijetnje zatvorskom kaznom s druge strane.
Miller je, odluèivši se za zatvor, poruèila svim svojim buduæim izvorima da su sigurni, odnosno da ih ona neæe odati. Izmeðu prava i etike profesije odluèila se za etiku profesije. Cooper je, odluèivši se izbjeæi zatvor, poruèio svim svojim buduæim izvorima da nisu sigurni, odnosno da æe on izmeðu zaštite vlastitih izvora i zaštite vlastite slobode izabrati vlastitu slobodu. Izmeðu prava i etike profesije Cooper je izabrao pravo.
Po(r)uka sluèaja Judith Miller koju odašilje amerièko pravosuðe za novinare je opasna: oni, dakle, mogu završiti u zatvoru zato što su radili svoj posao. Judith Miller je u cijelom sluèaju odluèila igrati ulogu koja podsjeæa na starozavjetnu Juditu. Judita je odluèila žrtvovati sebe za slobodu svoga naroda. Judith je odluèila žrtvovati svoju slobodu za zaštitu slobode svoje profesije.
Miller je slobodnom voljom izabrala vlastitu (privremenu) neslobodu. »Željeli bismo da nije morala birati, ali smo sigurni da je uèinila pravu stvar«, piše u uvodniku The New York Timesa.
Pitanje je, meðutim, je li Miller izabravši vlastitu neslobodu odluèila zaštititi za svako društvo važniju slobodu, onu koja se nekada nazivala slobodom štampe, a danas se naziva medijskim slobodama. Tako gledano ona jest žrtva, ali je istodobno i junakinja. Njezin èin (odbijanje davanja iskaza u saveznoj istrazi i pojavljivanje pred velikom porotom) samo na prvi pogled izgleda kao nepoštivanje pravosuða. Èinjenica da je ona otišla u zatvor, meðutim, potvrðuje da ona poštuje pravosudne odluke i to one koje njoj ne idu u prilog. Njezin èin je klasièan primjer graðanskog neposluha. Miller je od poèetka znala kakve mogu biti posljedice njezine odluke. Ona se usprotivila zakonu znajuæi da za to može biti kažnjena i kaznu je prihvatila.
U cijelom sluèaju nije nevažno što Miller nikada nije pisala o (nekad) tajnoj agentici CIA-e Valerie Plame, a pokazalo se da je doista važno, dapaèe za Miller odluèujuæe, to što je istražitelj smatrao da Miller zna podatke relevantne za sluèaj.
Da amerièki novinari imaju sudskih poteškoæa zbog odbijanja identificiranja izvora zapravo i nije novost. Pet amerièkih novinara osuðeno je lanjskoga kolovoza na 500 dolara kazne dnevno jer su odbili identificirati vladine izvore u špijunskoj aferi koja je buknula 1999./ 2000. godine. Sudac zadužen za taj sluèaj odgodio je primjenu kazne oèekujuæi da se afera ispita na prizivnom sudu. Tih pet novinara izvještavalo je o stradanjima Wena Hoa Leeija, amerièkog znanstvenika porijeklom s Tajvana koji je radio u nuklearnim laboratorijima Los Alamos i bio optužen da je špijunirao za Kinu. Ho Lee je nijekao sve optužbe a osloboðen je zatvora nakon što je u njemu proveo devet mjeseci.
Amerièko je novinarstvo posljednjih mjesec dana itekako zabavljeno neimenovanim izvorima. Prije mjesec dana najpoznatiji neimenovani izvor u povijesti možda i svjetskog novinarstva, »Duboko grlo« iz afere Watergate, postao je imenovan. Èuvanje tajnosti izvora više od trideset godina priskrbilo je, meðu ostalim, Carlu Bernsteinu i Bobu Woodwardu novinarsku vjerodostojnost. Odluka da saèuva novinarsku vjerodostojnost priskrbila je Judith Miller zatvorsku kaznu.
Meðutim, amerièko novinarstvo posljednjih je godina sve èešæe zabavljeno obranom dosegnute razine novinarske slobode. Bjelodano je da novinarska sloboda nije apsolutna (kao ni jedna druga, uostalom) i da ona funkcionira samo ako ide ruku pod ruku s odgovornošæu. Bjelodano je takoðer da izgovorena ili napisana rijeè može biti i smrtonosna, ali i da neizgovorena ili nenapisana rijeè može nekome omoguæiti da bude smrtonosan ili korumpiran ili da si prisvoji više vlasti nego što mu pripada ili štogod èetvrto. Amerièko (i ne samo amerièko) novinarstvo našlo se posebno nakon dogaðaja 11. rujna 2001. izmeðu èekiæa i nakovnja. S jedne strane ono ima dužnost obavještavati javnost o vlasti i svim njezinim moguæim deformacijama, a s druge strane vlast (svaka, pa i amerièka) voli prikrivati svoje prljave poslove pod egidom zaštite nacionalne sigurnosti, a samim tim i nacionalnih interesa.
U konaènici potencijalno je rijeè o sukobu dva interesa: prava javnosti da zna i bude obaviještena èime se uspostavlja jedan od najvažnijih kontrolnih mehanizama svake vlasti, a bez èega demokratski fundirana vlast ne može funkcionirati i prestaje biti demokratskom i interesa vlasti da skrbi o nacionalnim interesima, ali pod èije okrilje može ugurati (što èesto i èini) vlastite interese onih koji su na vlasti.
Ono što posebno brine u sluèaju Judith Miller jest èinjenica da se to zbilo u SAD-u. To je negativan signal svim vlastima zemalja još nekonsolidirane demokracije kakva je i Hrvatska.

Povratak