Ucjene

15.07.2005.

Saša LJUBIÈIÆ

To da se novinari ucjenjuju od velikih oglašivaèa, nije novost. Odavno govorim da politièari više nikomu nisu prijetnja: sekretari partije koji su uglavnom postali apartèici HDZ-a, nemaju više nikakvu moæ. Na njih se može otrest svaka šuša.
Kapital je hrvatskom novinarstvu postao neprijateljem negdje 2000. godine, kada je koalicijska vlast otvorila medije i distancirala se od utjecaja na ureðivaèku politiku. Baš tada se pritisak poèeo seliti u sferu marketinga, a model je sljedeæi: "Kako meni vaš novinar XY može pisat da ja ne plaæam radnike, a gradim viletinu, kad sam ja ovoj novini platio milijun kuna oglasa. Ukoliko ne ušutkate XY, više neæete vidjeti ni lipe!"
Prema ovoj vrsti ucjene, politièarèiæi koji su s glavnim urednicima ispijali kave u Centralnom komitetu ili gloðali janjetinu na balu HDZ-a, obièna su šala. Ova vrst cenzure je sofisticiranija, jer nadobudnom novinaru kojem je stalo do istine nabija se na nos da on tom istinom ne dovodi u pitanje samo svoju plaæu, nego i poslovanje poduzeæa. Što je najgore u svemu, mediji sve više ovise o oglašivaèima, posebno o onim najveæima: reklama je sve više, a tiraže svima padaju. Svaki od ovakvih pritisaka prijaviti Hrvatskom novinarskom društvu, pa ako je kompanija strana, to više, preko kolega vani problem æemo internacionalizirati.

Povratak