SVJEDOCI SU JOŠ U STRAHU

28.07.2005.

Osjeèanin Drago Hedl, novinar Feral Tribunea, nakon što je novim dokazima aktualizirao nestanak i ubojstva civila u Osijeku tijekom 1991. i 1992. godine, postao je meta brutalnih izjava i uvreda kojima ga je obasuo Branimir Glavaš. No to nije prvi sluèaj u kojemu Glavaš na taj naèin "odgovara" na Hedlove tekstove, a prvi je kontakt bio još u srpnju 1991. nakon èega je novinarsku karijeru Hedl nastavio u Slobodnoj Dalmaciji.
— Poznato je veæ da je Glavaš naoružan i okružen svojim ljudima ušao u "Glas Slavonije" nakon èega sam ja kao tadašnji urednik dobio otkaz. Zamolio sam tada Joška Kulušiæa da me primi u Slobodnu Dalmaciju koja je u to vrijeme bila dominantna novina. On me zaposlio i cijeli rat sam zapravo izvještavao s ratišta u Slavoniji za Slobodnu Dalmaciju, sve do 1993. godine. Bilo je puno ratnih reportaža koje sam na kraju sabrao u knjigu "Ratne reportaže" objavljenu 1994. godine u Osijeku.
Sada je aktualan dolazak novog naèelnika PU osjeèko-baranjske Vladimira Fabera i istražitelja iz Zagreba koji æe raditi na sluèaju koji si ti ponovno pokrenuo. Smatraš li da æe to nešto promijeniti u cijelom sluèaju?
-Moglo bi nešto promijeniti s obzirom da je bilo teško oèekivati da se nekakve neovisne istrage mogu voditi ako se zna da su u osjeèkoj policiji bili Dubravko Jezerèiæ, Glavašev kum, ili Vlado Tulièiæ, koji se potpisao na Glavaševu listu. Teško je oèekivati da bi se netko tko je u tako bliskim odnosima zalagao u istrazi oko stvari koje su se dogodile u Osijeku. Dolazak Fabera, na žalost, pokazuje i to da je policija i sama shvatila da u Osijeku njezini djelatnici na terenu nisu neovisni i da imaju nekakav strah od lokalne politike. To bi moglo pokazati da se i u nekim drugim sluèajevima, primjerice i u pravosudnim tijelima, trebalo nešto mijenjati. Na kraju, ovaj iskaz dan je u Zagrebu, što potvrðuje da se nema povjerenja u lokalnu policiju i pravosuðe.
Sve je veæi i pritisak javnosti?
-Da, javnost želi da se te mraène stranice za Osijek napokon rašèiste. To je sada vrlo teško raditi jer se pokušava ta cijela prièa prevesti kao napad na Domovinski rat. Uopæe se o tome ne radi, cijeli sam rat bio u Osijeku i znam kako je to izgledalo. Nitko mi ne mora objašnjavati što su uèinili oni ljudi koji su obranili grad. Meðutim, da su se dogaðale neke stvari koje s tim nemaju nikakve veze evidentno je. Ne može se zataškati da se u Osijeku dogodilo desetak ubojstava, prema policijskim izvješæima. Nije se radilo o sporadiènim sluèajevima, kako to sada neki pokušavaju pokazati, veæ u jednom dijelu o organiziranom likvidiranju ljudi. To je potvrdio i županijski državni odvjetnik u Osijeku.
Kako komentirate èinjenicu da je Državno odvjetništvo i nakon onog iskaza u "Nedjeljom u 2" još uvijek rezervirano?
-Mislim da cijelu ovu stvar žele temeljito ispitati da ne bi ni na koji naèin nekoga upleli u tu prièu i da žele detaljno ispitati iskaz svjedoka. Iako je iskaz vrlo detaljan i on locira osobe koje su u tome imale svoga udjela. Radi se o osobi koja je bila pripadnik najelitnije postrojbe oko Branimira Glavaša i koja je bila pod njegovim izravnim zapovjedništvom. To pokazuje netoènim Glavaševe tvrdnje da oko sebe nije okupljao vrtiæ, nego ozbiljne ljude. Bila je to osoba od njegova najveæeg povjerenja.
Može li ta mladost svjedoka biti motiv Državnom odvjetništvu da širi istragu oko tih sluèajeva?
-Može biti, meðutim ta osoba danas ima 30 godina i radila je u državnoj službi, tako da iskaz ima težinu zrele osobe. To da je u vrijeme rata bio maloljetan mnogo govori i o njegovu ocu koji ga je doveo u tu postrojbu i gurnuo u najstrašnije dijelove rata. Zbog toga danas ta osoba i ima grižnju savjesti. Koliko ja znam, on s ocem ne živi od 1993. godine. Èuje se s njim jedanput u tri do èetiri mjeseca i tada je rijeè samo o formalnim kontaktima. Inaèe, otac Fehir je prva osoba s popisa ljudi oko Branimira Glavaša i vjerojatno je imao vrlo visoku poziciju u hijerarhiji bojne. Oèito da je i on bio osoba od Glavaševa povjerenja i da je znao što se tada radilo. Moguæe je da se zbog nekih razloga na njega vršio pritisak da kaže sve što je govorio u posljednje vrijeme. On je èitao s papira i nije razgovarao s novinarima.
Javljaju li Vam se nakon ovoga i novi ljudi?
-Svakodnevno mi se javi nekoliko ljudi. Evo, prije nekoliko minuta mi se javio èovjek koji tvrdi da ima saznanja o nekim sluèajevima u Sarvašu. Nekidan sam razgovarao s èlanom obitelji Ðorða Petkoviæa kojega se navodilo kao atentatora na Glavaša. No problem je u tome što leša te osobe nema. Slobodni Tjednik je objavio fotografiju atentatora, no to je bilo tijelo Èedomira Vuèkoviæa, a pitanje je što se dogodilo s Petkoviæem kojega niti fotoreporter nije stigao uslikati. Doduše, ti svjedoci ne žele da im se objavljuje ime i prezime. Nakon provale identiteta ovoga svjedoka, ljudi su iznimno oprezni i boje se posljedica.
Postoji li još koji svjedok u ovom konkretnom sluèaju?
-Za jednoga mi je ranije rekao državni odvjetnik Bajiæ, a drugoga je spomenuo i sam svjedok s kojim sam razgovarao. Mislim da je bilo odreðenih pritisaka prema nekim osobama da paze što govore. Na kraju, i sam sam izložen najgrubljim moguæim napadima pogotovo preko Slavonske TV èijeg bi se rada postidio i Goebels.
Kakvu æe ulogu, po Vama, odigrati Haaški sud?
- Iz onoga što sam vidio Haag je poslao sve dokumente o ovim sluèajevima Hrvatskoj i više se time ne bave. Sigurno postoje istrage koje mogu pomoæi našem pravosuðu. Mislim da je za sve bolje da se to riješi ovdje, nego u Haagu, da se dokaže kako je Hrvatska spremna suoèiti se s èinjenicama koje nisu ugodne.
Jeste li primili kakve prijetnje?
- Ne, nikakvih prijetnji, èak niti telefonskih. Meðutim, iz dana u dan izložen sam ispadima Glavaša koji govori stvari nedoliène jednog saborskog zastupnika, politièara ... Ja sam na te stvari navikao, tako da mi to ne smeta, no smeta mojoj obitelji, posebice majci koja je u kasnim godinima. No, bez obzira na uvrede i laži, spreman sam nastaviti ovo što radim.
Jesu li s Vama kontaktirali iz policije?
- Ne, nisu sa mnom kontaktirali, a osobno nisam tražio nikakvu zaštitu jer mislim da bi to bilo smiješno. Ja živim i radim u ovom gradu i držim da mi je najbolja zaštita javnost, to da sam u javnosti i da ona zna što radim. Kada bi mi netko pokušao nauditi, sigurno bi mu se to obilo o glavu.

Povratak