Medijska podvala Benediktu XVI.

25.08.2005.

Protekloga tjedna na javnoj sceni, kako svjetskoj tako i hrvatskoj, dominirao je papa Benedikt XVI. èiji je boravak u njegovoj rodnoj Njemaèkoj i njegov susret s oko milijun mladih vjernika sa svih strana svijeta pratilo gotovo 7 tisuæa novinara. Premda je Benedikt XVI. svojim izraženim stavovima i postupcima u Njemaèkoj potvrdio višestruki kontinuitet: u uèvršæivanju vjernièkoga povjerenja i predanosti Bogu, u otvorenosti ekumenskom zbližavanju kršæana i dijalogu sa židovima i muslimanima, u osudi totalitarizama dvadesetoga stoljeæa: fašizma, nacizma i komunizma, kao i u tajanstvenom fluidu mladih i poglavara Katolièke Crkve, ipak se taj kontinuitet ne može vezivati samo uz velikoga prethodnika, papu Ivana Pavla II. veæ je to suvremeni, neopozivi i jasni stav i stil djelovanja i življenja Katolièke Crkve. Zahvalna papi Wojtyli za uèvršæenje koncilskog usmjerenja, Crkva na poèetku 21. stoljeæa, prvenstveno vjerna Duhu Svetomu, odluèno nastavlja svoju misiju naviještanja Isusa Krista i evanðeoskih vrijednosti kao i zahtijevanja radikalnog nasljedovanja Isusa Krista u dijaloškoj otvorenosti prema suvremenom svijetu, suvremenom èovjeèanstvu i svakome èovjeku. U toj trajnoj misiji Crkvu predvodi Benedikt XVI. koji na sebi svojstven naèin, prvenstveno jednostavnošæu i plahošæu, oblikuje svoje specifièno služenje braæi u vjeri i svim ljudima dobre volje - kako je posebno došlo do izražaja na vrlo uspješnom prvome apostolskom pohodu izvan Italije i na Svjetskome susretu mladih u Kölnu.

No, na hrvatskoj javnoj pozornici Benedikt XVI. protekloga tjedna nije bio u središtu pozornosti zbog svoga pohoda Njemaèkoj i Svjetskoga susreta mladih - urednici mu nisu dopustili da bude prva vijest u obavijesnim HTV-emisijama - veæ zbog tobožnje inicijative o nametanju raspela u državne urede. Naime, Papinu reèenicu, koju je rekao, propovijedajuæi bez napisanoga teksta na svetkovinu Marijina Uznesenja u župnoj crkvi u Castel Gandolfu: »Važno je da Bog bude prisutan u javnom životu, sa znakovima raspela, u kuæama i u javnim zgradama« hrvatski su mediji pretvorili u tobožnju Papinu inicijativu za postavljanje križeva u državne urede. Još se jednom dogodilo da je namjerno, neprofesionalnim postupkom novinara, pomaknutim sadržajem i smislom, jednoj crkvenoj izjavi dan sadržaj i smisao koji ona nema niti želi imati. Upravo takvo postupanje, kad se sadržaj neke crkvene poruke tek neznatno promijeni, ali tako da se dobije katkad upravo èudovišni stav, najvještije, najzloèestije i najpodmuklije je novinarsko konstruiranje s kojim se vrlo èesto susreæu crkveni ljudi u Hrvatskoj. Nije sporno da novinari drugaèije misle nego crkveni predstavnici, ali jest sporno kad novinari crkvenim predstavnicima stavljaju u usta ono što nisu rekli i što stvarno ne misle, a onda baš to vrlo žestoko napadaju praveæi pred javnošæu od tih crkvenih predstavnika pa i same Crkve - bauk.

Upravo to se u hrvatskim medijima dogodilo Benediktu XVI. i njegovoj reèenici o potrebi Božje prisutnosti u javnosti. Papa je govoreæi vjernicima u tome velikogospojinskom nagovoru i tom reèenicom želio pozvati vjernike da svoju vjeru žive ne samo u svome privatnom nego i u javnome, društvenom životu, da sve ono što oznaèava Boga, a to su prije svega vrijednosti kao što su ljubav, pravednost, sloboda, mir, istina, socijalna pravda, solidarnost i slièno, vjernici unesu u javni život, tj. u kulturu, politiku, gospodarstvo i opæenito, u sav društveni život. Pozvao je takoðer vjernike da u svojim domovima drže raspela - te simbole vjeène i neizmjerne Božje ljubavi prema svim ljudima te da te znakove oèuvaju u javnim prostorima u kojima su prisutni u pojedinim sredinama od pamtivijeka. Da je papa Benedikt XVI. imao stvarnu namjeru pokrenuti akciju izlaganja križeva u državnim uredima, onda to ne bi uèinio s pola reèenice u nagovoru u jednoj župnoj crkvi, nego bi tu svoju nakanu jasno izrazio odgovarajuæim papinskim dokumentom kojim bi ujedno opširnije rastumaèio svoju nakanu, tko ju je i kako dužan provesti.

Premda papi Benediktu XVI. nije bilo ni na kraj pameti pokrenuti takvu akciju ili inicijativu za postavljanje križeva u državne urede, hrvatski novinari uzeli su baš to kao gotovu, provjerenu i èvrstu èinjenicu te su jedni išli odmah pitati predstavnike Vlade kako æe se Vlada odrediti prema »toj inicijativi«, a drugi su optužili papu Benedikta XVI. za »dubinski pokušaj kršæanskoga koloniziranja liberalnih demokracija« - kako je napisao komentator u »Jutarnjem listu« od 17. kolovoza na str. 6; odnosno da »novi papa Benedikt XVI. vodi u novi križarski rat« - kako se tvrdi u »Novom listu« od 20. kolovoza u prilogu »Pogled« na 3. stranici. Èista novinarska konstrukcija - što bi se jednostavnije reklo podvala, odnosno neistina - poslužila je za testiranje Vlade, ministra obrazovanja, a kako se tvrdi u »Jutarnjem listu« i službenih predstavnika Crkve do kojih se navodno nije moglo doæi pa se iz »neslužbenih izvora« èulo kako »Katolièka Crkva u Hrvatskoj s neskrivenim oduševljenjem prihvaæa inicijativu pape Benedikta XVI. o isticanju raspela, kako u kršæanskim domovima tako i na javnim mjestima«. Nije li znakovito da je »Jutarnji list« na svoju prvu stranicu kao glavnu temu broja istaknuo: velikim slovima nadnaslov »Inicijativa novoga Pape« te još veæim slovima naslov: »Križeve u državne urede«?!

Nije li oèito da je ipak ideologiziranim hrvatskim novinarima i medijima i njihovim skrivenim dirigentima, važnije imati papu kao protivnika, negoli ga priznati kao stvarni moralni autoritet koji svojim poslanjem služi dobru èitavoga èovjeèanstva?         Ivan Mikleniæ