Imam pravo birati teme koje æe javnost zanimati

25.08.2005.

Bilo da je rijeè o nedjeljnom “Dnevniku”, “Brisanom prostoru” ili serijalu “Idemo na sjever” što proteklih ponedjeljaka plijeni pažnju gledatelja od 9 do 99, on je naprosto genijalan! Više vrijedi njegova jedna emisija nego pola programa Hrvatske televizije! Èula sam to bezbroj puta. Èesto sam to i sama pomislila. Jesam li pretjerala, jesam li presubjektivna?! Propitkivala sam sebe protekle srijede u Solinu. I, naravno, Gorana Miliæa (59), po mnogima, nogometnim rjeènikom kazano, prvoga prisavskoga igraèa!
- Prisavski Ronaldo došao u Split diviti se brazilskom Ronaldu!
Pretjerujte. Kakav Ronaldo?! Novinari, osim Oriane Falacci, nikada nisu bili ni blizu imidžu nogometaša, i to što kažete nije realno.
- Završene su ovoljetne putešestvije “Idemo na sjever”. Gledatelji su više nego zadovoljni, a Vi?
Emitiranje još nije gotovo, ima ukupno devet epizoda. Nakon Maðarske, Slovaèke, Èeške i Poljske, Litve, Letonije i Estonije, Finske i Švedske, preostale su još Norveška i Danska, te deveta, završna emisija “Što smo sve nauèili na sjeveru”. Ta æe mi biti najteža i najzanimljivija, jer to æe biti pregled razlika izmeðu protestantskog sjevera i našeg južnjaèkog, katolièkog i miteleuropskog. Upravo ono što provlaèim kroz sve te emisije.

Ovdje jesti, a tamo zaraðivati

- Što Vam se èini da ste baš po svom guštu napravili?
Ljudi su simpatièno reagirali kad je maðarski kolega preraèunavao svoju plaæu iz forinti u kune; nekima se svidjela i ona šetnja kroz 160 metara dug hodnik hotela u Krakowu... A baš po mom guštu? Pa, možda neki razgovori koji su ispali veoma pouèni. Primjerice, doznao sam da imuæni ljudi u Skandinaviji, poput predsjednika Uprave “Carlsberga” Jacobsena, nikada svojoj djeci nisu, niti bi kupili auto za maturu ili fakultet!
- Je li Vas možda to najviše frapiralo, ta razlika izmeðu njih i nas?
Znao sam to, pa živio sam ja i u Americi, kod puritanskog protestantskog dijela. U biti je to vjersko-etièka razlika izmeðu njih i nas. Kod njih djeca moraju biti što samostalnija, cijene svaki novac koji zarade, odgovornija su.
- Možda da se takav odgoj djece malo prenese i kod nas?
To je pitanje stoljetnih svjetonazora, ja ne mogu reæi što je dobro, što je loše. Eto, baš mi je jedan katolièki sveæenik, Hrvat u Norveškoj, rekao da su kod nas obitelji puno povezanije, s puno više emocija i uzajamnog pomaganja. Ali, dodao je, kada ti odnosi puknu, onda je to pucanje s puno više strasti, mržnje, svaða, pa i tuènjava. Isto tako, kod nas je teško zamislivo da je neki brat milijunaš, a da mu drugi brat živi u siromaštvu. Za razliku od nas, kod protestanata su ti obiteljski odnosi umjereniji, hladniji, ali su i lomovi bez velikih posljedica. I u jednom i u drugom ima dobrog.
- Trebalo bi tu naæi zlatnu sredinu?
Da. I, mi æemo sigurno evoluirati prema tom svjetskom modelu. Ali, bilo bi dobro zadržati i neke naše vrijednosti. Primjerice, sigurno je bolje ovdje jesti, a tamo zaraðivati, ha-ha-ha.
- Koja je formula da bi se usred ljeta oko maloga ekrana okupila cijela obitelj, od najmlaðih do najstarijih?
Pa, prièati stvari koje zanimaju i mlaðe i starije, i u dobrom omjeru. A najvažnije je da od televizije ne pravite znanost i filozofiju. Filozofiju, ako je i ima, poput etièkih dilema, treba objasniti jednostavno. Tako sam uvidio da su djeca Talijana i naša nemirna za stolom, vièu, a majke ih opominju; dok su djeca sa sjevera Europe mirna, jedu sama i ne podižu glas. Zato što ih uèe samostalno jesti i prije nego što prohodaju, u prvoj godini života. Kod nas im i u desetoj majka pomaže, ha-ha-ha. Naravno, i majke s juga i sa sjevera jednako vole svoju djecu, samo što oni razmišljaju o tome da dijete od poèetka mora biti za sebe odgovorno.
- Što bi se možda moglo napraviti drukèije ili bolje? Epizoda s Finskom je bila izvrsna! Nedostajao je samo ulaz u “Nokiju”.
“Nokia” je daleko od Helsinkija, bili su na kolektivnom godišnjem, i nisam imao vezu. Ali, imao sam vezu u Švedskoj, u “Ericssonu” je to bila Gordana Kovaèeviæ, predsjednica “Ericssona Nikole Tesle”, koja se zatekla u Stockholmu.

Znam tko bi govorio na ulici

- U kojim zemljama ranije niste bili?
Nisam bio u Finskoj, u Slovaèkoj i Danskoj vrlo kratko, u Norveškoj nekoliko puta. Tako da je meni to isto bilo otkriæe. Dobro, u Èeškoj sam, kao mali, živio dvije godine, u Maðarskoj sam bio milijun puta. No, Slovaèka mi je potpuno nova zemlja.
- Što ima Hrvatska, a što sjever Europe od serijala?
Svakako, jedan cilj je gledanje, postotak je vrlo pristojan, oko 17 posto. Zadovoljan sam.
- Od 4. srpnja do 7. kolovoza, od polaska do povratka, ili 35 dana bez vozaèa?
Da. Vozili smo nas trojica, ja, snimatelj Dragutin Ramadža i Ivo Kuzmaniæ, koji je s mojim sinom Markom radio serijal za djecu i mlade. Vidjet æemo kako æe to ispasti, nisam baš pomagao, tek s nekim savjetima.
- “Idemo na sjever” je odlièno ispao. Kažu neki “lako je Miliæu kad zna sve jezike svijeta”.
Baš ove ne znam. Ne znam ni njemaèki, ni ruski, ni finski, ni švedski, ni maðarski...
- Ako i ne znate sve jezike, superlako pronalazite sugovornike, poput mlade Finkinje.
Mi veæ imamo iskustva i otprilike znam tko bi govorio na ulici. Naravno, nekad i bacite prilog, kad je prazna prièa. Vidjeli ste i onoga, èini mi se, atipiènog rokera, oženjenog s Vedranom iz Osijeka, i njega smo sreli sluèajno...
- Jedna zemlja, koliko dana?
Tri dana. Osim Finske i Švedske, po èetiri. Emisije su kvalitetne, ali s dva dana više boravka u svakoj zemlji to bi bilo to. Za mjesec dana više ne bi bilo ništa bitno drukèije.
- Pripreme?
Probao sam se pripremati. Negdje sam uspio, negdje nisam. Red telefoniranja, red mailova, red unaprijed postavljenih pitanja. Do unedogled! Da sam možda imao ta èetiri mjeseca ranije. Ali, dobro, vrlo je korektno odobreno, mjesec dana prije.
- Koja je od posjeæenih zemalja najsliènija Hrvatskoj?
Nema more, ali rekao bih Slovaèka, a oni nas i najviše vole. Sad, po katolièanstvu najsliènija je možda Poljska.
- Èeška?
Razlièita od nas, mislim da je i sustav vrijednosti razlièit.
- Gdje ste se najugodnije osjeæali putujuæi sjeverom Europe?
U svakoj zemlji na neki naèin. Pogotovo ako ste ondje veæ bili, ili ako imate vodièa. Kao što smo imali u Villniusu u Litvi, u Rigi u Letoniji te u Tallinnu u Estoniji. To je onda bilo zgodno i pomoglo nam je da i sami napravimo razliku izmeðu tih triju država, koje su jako sliène po teritoriju, velièini, po povijesti. Ali, kad se poðe malo dalje u povijest, onda se vidi upravo to da je ta razlika uvjetovana i vjerom. Litva je katolièka, a Estonija protestantska, pa se kao takva i puno bolje i lakše nego Litva uklopila u Europsku uniju. I Litva se uklopila, ali samo u glavnom gradu, ostatak je kao u sovjetsko doba. Estoniji taj novi svjetski sustav paše, štedljivi su, investiraju, i više su darvinisti, a manje emotivci.

Najradije u južnoj Francuskoj

- Koliko je Vaše ime otvaralo vrata?
Negdje da. Recimo, u Slovaèkoj sam dobio dva premijera, bivšega Meæiara i sadašnjega Zurindu, sve uz pomoæ gospodina Lerinca, Slovaka iz slovaèkoga veleposlanstva u Zagrebu, koji me pamti kao glasnogovornika summita nesvrstanih. On je poduzeo sve, kao da dolazi predsjednik države! Ali, nisam htio previše tih državnih razgovora, tada bi to bile neke politièke emisije.
- Ja bih možda bila sretna u Finskoj zbog prava žena. No, u kojoj biste zemlji Vi proveli ostatak života?
Ako bih morao birati izmeðu tih 11, onda u Švedskoj, i možda za deset godina i u Slovaèkoj. Premda su to posljednje zemlje u Europi gdje bih živio kad ih usporedim s mediteranskim pojasom. Ako bih mogao birati, najradije bih živio u južnoj Francuskoj, pod b u Španjolskoj, pod c u Italiji i Portugalu. Tu je i Hrvatska, po kvaliteti života. A od gradova Buenos Aires, drugi grad po velièini u svijetu, nakon Bombaya, u kojemu se živi jednako ugodno kao u Splitu. Bio sam tamo, veæ nekoliko puta.
- Sjever Europe kao turistièka destinacija za stanovnike Hrvatske?
Norveška, i uopæe sjever, katastrofa je od skupoæe! Sve druge posjeæene zemlje vrlo su ugodne i jeftine. Pogotovo pogodne za one koji mogu bez mora, što ja baš i ne mogu jer sam genetski s mora, po majci Dubrovèanin, po ocu iz Slanog.
- Biste li Hrvatskoj preporuèili Europu i euro?!
Za zemlje koje ne žive od jednog proizvoda, kao Norveška ili Rusija od nafte, pripadnost ili nepripadnost Europskoj uniji bitno ne mijenja kvalitetu života. I, zapravo, uvijek nešto dobijete ili izgubite. Dakle, onaj tko voli da mu država bude pravna i da sve funkcionira pod konac, on je apsolutno za Europsku uniju. Svima drugima Europa je horor od birokracije! Bilo da ste vozaè, pušaè... A što se eura tièe, uspio sam izbrojiti da 12 zemalja Europske unije ima euro, a 13 nema. Dakle, možemo ga i ne moramo imati, nisam dovoljno struèan. No, ne dogaða se nešto posebno, iako si više samostalan i sretan kad imaš vlastitu monetu.
- Sretni na odmoru u Vodicama?
Vodice su bile samo 12 sati, prije toga sam bio u Zadru, i sad idemo u Slano. Ovdje u Splitu sam na utakmici, pa sam skoknuo i do Solina, kod svojih prijatelja, uljara Cvite i Kaje Vukšiæ. Poznam ih iz priloga Mariole Milardoviæ-Periæ, bio je objavljen u mom nedjeljnom “Dnevniku”. Njihov dar, kolaèe na bazi maslinova ulja i ulje, namijenjen mojim sugovornicima u “Idemo na sjever”, prvi je dobio Jon Balvin Hannibalsson, nekadašnji islandski ministar vanjskih poslova, koji je prvi službeno priznao Hrvatsku.
- Dok se Vi trudite, neki æe reæi “lijepo se Miliæ naputovao o trošku HTV-a”!
Nisam siguran da bi netko na javnom natjeèaju prihvatio ovakav put uz uvjet da ide samo sa snimateljem, da u svakoj zemlji provede tri dana, i da dok još putuje poène emitiranje 45-minutnih emisija serijala, sa 17 posto gledanosti. Tko želi pod tim uvjetima, široko mu polje, ja æu se rado povuæi.
- Èula sam i “poveo Miliæ i sina Marka, da se zajedno naputuju”!
Mislim da æe serijal moga sina Marka i Ive Kuzmaniæa, o djeci sjevera Europe i njihovim sliènostima i razlikama s našom djecom, biti zanimljiv i mlaðima i starijima. Bit æe to zgodno, sedam, osam emisija bit æe pristojno. Naravno, Marko za taj put nije dobio nikakve dnevnice, sve troškove sam snosio ja, osim što je spavao u mom krevetu. A ako mu serijal bude dobar, reæi æu im da mu kupe dres i neku nogometnu loptu, ha-ha-ha...

Najjeftiniji moguæi projekt

- Profesionalno prožimanje na relaciji otac-sin?
Nije u redu da to otac prièa jer je svakome ocu njegov sin najbolji, a što sin misli o ocu, možda ga je prerano pitati.
- “Idemo na sjever” je skup ili jeftin projekt?
U toj kategoriji najjeftiniji moguæi projekt. Od 23 do 24 tisuæe kuna po emisiji. Odnosno, svih devet emisija zajedno koštaju otprilike koliko pola jedne emisije “Studio 10”!
- Jeste li pomišljali na to da odustanete na pola puta?
Negdje veæ oko Estonije sam rekao “e, dogodine da me plate maksimalno, ne bih išao”. Ali tek što sam se vratio s puta, veæ sam bio u montaži, s redateljem Željkom Musiæem. Naravno, trebalo mi je i sna, i odmora, po povratku.
- Radoholièar?
Da, ali ne pretjerano. Ja sam i hedonist. I, uopæe, ne bježim od svojih slabosti. U tom pogledu, ali samo u tom pogledu, usuðujem se usporeðivati s Churchillom ili Orsonom Wellesom, ha-ha-ha.
- Kako Vam pada kada proèitate kako “zanosite udesno”?
Gledam program u cijelosti, pa se zapitam što je nedostajalo u posljednje vrijeme. I, onda, recimo, vidim da se dva mjeseca najavljuje koncert Bijelog dugmeta, od jutra do sutra, pa i u “Dnevniku” na HTV-u, koji ga ne snima. I onda ja, na dan koncerta, napravim portret Miroslava Škore, kojega baš i nema na HTV-u. Mislim da je to sasvim zgodan balans. Isto tako, kad bi samo Škoro i Thompson bili na HTV-u, i nitko drugi, ja bih uzeo Gorana Bregoviæa. To je normalno urednièko razmišljanje.
- Ostane puno neobraðenih tema?
Kako ne! Vidite, negdje do 2000. dijaspore i Hercegovine je bilo previše. Od tada ne, i baš zato æu ih, s valjanim povodom, pustiti. Iako mi znaju reæi “kod Miliæa ima više Hercegovine nego kod svih drugih”! Pa imam, zato što je drugi nemaju!
- Na strani ste onih kojih nema, ili...?
Gledam one kojih nema u kontinuitetu. Recimo, borba za ženska prava, gdje su udruge to uzdignule na razinu ravnopravnosti žena u medicini, u Saboru i u politici. O tome pišu svi, ali nitko da ode u “Kamensko”, pokraj Zagreba, gdje žene, zajedno sa direktoricom, rade trideset godina po cijeli dan za 2000 kuna, bez dana bolovanja i bez dana godišnjeg odmora! Prema tome, reportaža o tim ženama je meni za “Brisani prostor”, a nitko je neæe napraviti jer svi podlegnu tom opæem trendu! Pa je problem što je malo žena u Saboru, ili u upravama poduzeæa! Pa ona teza kad se bolje živjelo. Ako jedna obitelj danas troši na mobitele koliko je otplata jedne rate za auto, onda je to pitanje izbora troškova! Dakle, nastojim prepoznati skriveni problem, ne polemizirajuæi s vladajuæim trendom. I, eto, nakon 35 godina imam pravo birati teme koje æe javnost zanimati.
- Smireni pred novu HTV-ovu shemu?
Smireniji nego ikad. Nedjeljni “Dnevnik”, vjerujem da æe ponovno iæi i “Brisani prostor”, koji je niskog troška, vrlo pristojne gledanosti.
- Red ili nered na HTV-u?
Pa u neèemu previše reda, a u neèemu previše nereda. Inaèe je HTV golem organizam, ljudi možda i previše, i da bi se taj sustav održao, imate neka pravila, kao na željeznici, a to nije dobro za televiziju. Barem meni ne paše.
- Vaš vrijednosni sustav nakon povratka sa sjevera Europe?
Isti kao i prije. Na prvome mjestu u ovim mi je godinama obitelj. Posao mi je uvijek bio važan. Izbjegavao sam fušariti na poslu. Meni posao nije kazna, nego nagrada! Super je raditi! Pa i ljeti!
- Novi posjeti Europi?
Cijelu smo Europu obišli, jedino bi se mogle napraviti, ali to je skupo, male zemlje, Cipar, Malta, Andora, Monako i Island.
- Ljeto 2006.? Ponovno radno?
Svjetsko prvenstvo u nogometu u Njemaèkoj. Možda, ako me pozovu HTV-ovi sportaši. Ako ne, radit æu serijal “Idemo u Ameriku”.
- Dokumentarni “Emmy”?
Imam jednu ideju, treba vidjeti ima li interesa.
- Vaš interes u “Slobodnoj”?
Napisao sam se ja. Dnevne novine su rudarski posao. Nije to problem raditi tri dana, problem je 10 godina, ha-ha-ha...

Razgovarala Željana MATIJEVIÆ
Snimio Božidar VUKIÈEVIÆ

Povratak