Tako je prošlog tjedna hrvatsku javnost uznemirila vijest o porniæu snimljenom na omiljenom okupljalištu naše mladeži, na Zrèu. Naravno vijest je 'prodana' na naslovnici, uz malu ogradu u tekstu kako je prièu objavio Hrvatski list iz Zadra, a snimke je mobitelom snimila koautorica teksta.

Sreæom, podvalu su odmah otkrili pornofili koji su filmiæ odgledali davno prije i obavijestili javnost da je rijeè o jednom od pornofilmova u ponudi internetske stranice partyhardcore.com, snimljenom daleko od Zrèa i Hrvatske uopæe.

Najobiènija novinarska patka koja dobro podiže naknadu. Kako je prièa objavljena u novinama koje malo tko uzima ozbiljno, demanti ili ispriku nitko nije ni oèekivao.

Drugi svježi primjer, od prije par dana, ekskluziva je u jednom od najtiražnijih i najutjecajnijih dnevnih listova: objavljen je identitet sudionika u pljaèki Fine u Zagrebu, u kojoj su ubijena dva zaštitara i koja je duboko uznemirila javnost.

Što je više kleveta i laži...

Štoviše, novinar je obavio posao koji je policija propustila uèiniti: osim što je otkrio tko je osoba s fotorobota povezana s pljaèkom Fine, otkrio je i propust hrvatske policije koja nije kontaktirala kolege u regiji, a oni nisu htjeli, bez da ih netko pita, otkriti da su prepoznali osobu s fotorobota.

Veæ sutradan iste su novine objavile ekskluzivni intervju s licem s fotorobota – 'Rade Janjetoviæ Jabuka: Ja nisam pljaèkaš Fine'. Izmišljena prièa na naslovnici visokotiražnih novina dva dana zaredom. To se zove 'dobro pazariti'.

Nisu rijetki ni primjeri gdje se informacija demantira veæ u samom tekstu: hrvatski novinari istraživaèi otkrili su, naime, da se 22 milijuna eura opljaèkanih u Northern Bank u Belfastu peru u Zagrebu. Veæ u samom tekstu navodi se kako serijski brojevi novèanica pronaðenih u Zagrebu ne odgovaraju onima iz pljaèke banke u Sjevernoj Irskoj.
""
Dragutin Luèiæ Luce prvi je èovjek Hrvatskog novinarskog društva

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Dragutin Luciæ kaže da je to potkradanje i prevara potrošaèa. 'Naslov i oprema teksta ne odgovaraju onome što u tekstu piše. To je kao da kupite parfem, a u njemu je šljivovica', kaže Luciæ.

Jedno od temeljnih pravila novinarstva je toèna i provjerena informacija, no logikom profita, zašto u nedostatku 'jake' vijesti ne objaviti laž ako æe to poveæati nakladu. Naroèito ako se za laž ne mora odgovarati.

Naime, posljedica, odnosno sankcija nema. Jedina posljedica je nepovjerenje javnosti u medije, no koga je briga za to, kad 'soèna' naslovnica prodaje izdanje.

'Teško se obraniti od toga. HND pokušava, a mislim da æe do kraja godine i uspjeti, uvesti novi koncept Vijeæa èasti, prema uzoru na njemaèki princip. Prema sadašnjem konceptu Vijeæe èasti može reagirati tek kad netko prijavi kršenje novinarske etike, jer kad smo sami u nekoliko sluèajeva reagirali, bili smo optuženi za subjektivnost.

No, nitko ne prijavljuje medije, a sankcije su moralne prirode. Od prošle godine u suradnji sa zakladom Conrad Adenauer i njemaèkim Vijeæem za medije pokušavamo uspostaviti pravni subjekt sastavljen od deset predstavnika poslodavaca i deset uglednih novinara', kaže Luciæ.

Zaštita novinarske etike na Zapadu: Nakon laži pada tiraža

Odluke Vijeæa morat æe objaviti svi mediji, a osoba koja se obrati Vijeæu gubi pravo na sudsku satisfakciju. 'U Njemaèkoj je jedan novinar lagao o jednoj javnoj osobi. Nakon objave odluke vijeæa, tiraža tih novina je u prvom tjednu pala za milijun primjeraka', isprièao je Luciæ.

Takvo vijeæe za medije moglo bi stati na kraj evidentnoj degradaciji svih novinarskih kriterija, no njoj se, naravno, protive upravo najveæe medijske kuæe i potpuno ignoriraju inicijativu.

'Pojedini novinari koje smo opomenuli zbog kršenja etièkih naèela su se uvrijedili i istupili iz HND-a', istièe Luciæ.
""
Jedan od pljaèkaša Fine kojeg je Jutarnji list 'identificirao', a sutradan demantirao cijelu prièu

Osim laži, novine prodaju prièe bez imalo obzira i odgovornosti. Objava imena osobe koja je osumnjièena za pedofiliju (dakle nije utvrðeno da je kriva, a svatko je nevin dok se ne dokaže suprotno) dovela je do linèa osumnjièenog i njegove obitelji.

Svi hrvatski mediji objavili su i sliku njegove obiteljske kuæe te pobrojali sve èlanove njegove obitelji. Je li se netko od novinara koji su pratili dogaðaj upitao gdje je sada njegova obitelj, jer nakon linèa od strane razjarene rulje, teško da su nastavili živjeti mirnim životom u malom dalmatinskom mjestu.

Novinari po vjerodostojnosti odmah iza politièara

Reakcija javnosti na novinarske laži i neodgovornost izostaje, vjerojatno jer je javnost veæ prihvatila trend žutila koji se nametnuo, uz èest argument da se to tako radi i vani. No, prema nekim istraživanjima, javnost najmanje vjeruje politièarima, a zatim novinarima.

U Velikoj Britaniji, primjerice, novinar æe završiti na sudu s privatnom tužbom za klevetu i laž ukoliko objavi citat s imenom i prezimenom onoga koji ga je izrekao, jer je dužan provjeriti informaciju, štoviše biti u stanju dokazati istinitost informacije.

Proslavljena vanjskopolitièka zvijezda najveæeg amerièkog lista USA Today Jack Kelley bio je prisiljen dati ostavku nakon što se otkrilo da je izmišljao svoje izvještaje.

Istraga je trajala sedam mjeseci, a sve je zapoèelo prijavom redakcijskog kolege koji je posumnjao u istinitost èlanka iz Beograda, objavljenog na prvoj stranici USA Todaya 1999. godine. Urednici USA Todaya nisu mogli sa sigurnošæu utvrditi jesu li neki Kelleyjevi èlanci izmišljeni ili 'dotjerivani'. U to su ime zakljuèili kako je sada 'teško imati povjerenja u njegov rad'.

Kelley je u tom listu radio od njegova nastanka 1982, a bio je u užem izboru za Pulitzerovu nagradu 2002. godine. Izvještavao je iz 96 zemalja, èesto s poprišta ratnih sukoba.
""
Prema inicijativi HND-a, Vijeæe èasti æe reagirati na objavu laži, a svi mediji æe njegovu odluku morato prenijeti

I novinar The New York Timesa Jayson Blair dao je ostavku nakon što je utvrðeno da je izmislio niz èlanaka, pišuæi ih u New Yorku dok se mislilo da je na zadacima diljem Amerike.

U dva najpoznatija primjera domaæe novinarske laži svakako spadaju izmišljeni intervju s tada najtraženijim hrvatskim bjeguncem Mirkom Norcem i izvještaj s Gibonijevog koncerta koji je sluèajno objavljen dan prije održavanja.

Intervju je radio tadašnji glavni urednik uglednog dnevnog lista, a izvještaj s koncerta eminentni glazbeni kritièar.

Nije uslijedila isprika niti ikakva osuda. Nikom ništa.

Ukazivanje na kršenje etièkih normi imalo bi smisla u ureðenom demokratskom društvu gdje bi najšira javnost bojkotom odreðenih novina kažnjavala svjesno kršenje etike.

Meðutim, nezrela i nekritièna javnost nije nikakva brana zloupotrebi profesije i prihvaæenih etièkih normi. Novinari, do juèer bili na udaru moænika, postali su sila za sebe. Prva žrtva je novinarska etika, a druga ljudska prava, koja ostaju bez osnovne zaštite.