Ante Tomiæ: OSNIVAM TEATAR!

27.09.2005.

SPLIT- Split bi uskoro mogao dobiti još jednu kazališnu kuæu! Od te vijesti šokantnija može biti samo èinjenica da se posla utemeljenja novog teatra prihvatio Ante Tomiæ, novinar i književnik èije su organizacijske sposobnosti temom mnogih viceva što kolaju našom kulturnom javnošæu.
- Uvalio sam se u nešto o èemu zapravo vrlo malo znam, ali me tješi da sam i dosad èesto poèinjao stvari o kojima nisam imao pojma i da je to, nekim idiotskim sluèajem, sretno završavalo. Pritom moram kazati da mene ne zanima biti ni intendant, ni umjetnièki direktor, ne bih pravio kazalište da se uhljebim, jer sam to veæ napravio na poslu koji ne bih mijenjao ni za što na svijetu. U ovome ja bih samo bio netko tko æe zakotrljati snježnu grudu s vrha padine. Split je dovoljno velik za jedan teatar pa idemo to obaviti. Ljudi me bijelo gledaju kada im krenem prièati o tome, ali veæ nakon dvije minute stanu sa zanimanjem slušati i potvrdno klimati.

Što su purgeri pametniji?

Što im isprièaš?
- Kažem im da bih volio vidjeti kazalište s malom dvoranom u centru grada, gdje bi igrali neki produkcijski, ne osobito zahtjevni komadi nekolicine ovdašnjih pisaca. U ovom trenutku u gradu imamo zgodnu ekipu pisaca koji bi svaku veèer, nimalo ne sumnjam u to, mogli puniti salu od dvije stotine mjesta. Ponovno, da se ne bi mislilo kako tu stvar radim za vlastiti probitak, ja to bez problema mogu imati u Zagrebu. Prošli sam tjedan, recimo, došao Dušku Ljuštini i kazao mu: "Duško, ja bih napravio kazalište u Splitu, trebat æu te da me savjetuješ", a on me ubo svojim masivnim kažiprstom u prsi i rekao: "Imam samo jedan dobar savjet za tebe - piši! Što god napišeš, igrat æemo." Ali, meni to nije dosta. Premijera u Kerempuhu me ne zadovoljava, ja bih je htio u svome gradu. Što su purgeri pametniji od nas?
Dobro, ali što nedostaje Hrvatskom narodnom kazalištu?
- Ovo o èemu govorim nije za HNK, ta velika žuta zgrada naprosto pripada drugom tipu kulture od one koja mene zanima. Ta kultura, dramski klasici, opera, balet, Splitu, naravno, treba, ali ja se, nemojte zamjeriti, ne osjeæam dobro u njoj. Te prièe o vjeènim metaforama, kako su Eshil ili Moliere i dandanas živi i aktualni, mene baš nimalo ne uzbuðuju. Okej, slažem se, u pepelu klasike svakako se da naæi još žerave i ja svim srcem podržavam njihovo èeprkanje po tomu, ali bih radije negdje sa strane zapalio novu vatru. Umjesto da otkrivam kako je Genet negdje istinito progovorio o našoj svakodnevici, više bih volio da o njoj, izravnije i prèevitije, nešto kažu Boris Dežuloviæ, Jurica Pavièiæ ili Renato Baretiæ.

Inat nije motiv

Ali, Baretiæev "Osmi povjerenik" ove sezone æe igrati tamo, a lanjskih ste godina igrali i Pavièiæ i ti. Kako to da HNK odjednom više nije dobar?
- Ma, da, iz HNK æe vjerojatno kazati kako bi oni sve posrkali, kao što HNK i inaèe, bez nekoga jasnog sistema, srèe sve što baciš preda nj, ali ja, pravo da ti kažem, više ne bih ni dao svoj tekst tamo.
Netko æe možda primijetiti kako se zapravo inatiš što ti je Milan Štrljiæ maknuo "Krovnu udrugu" s repertoara.
- Ne govorim o tome. Mogao bih, ali ovo sada nema veze s tim. Moj sitni inat bio bi, uostalom, dosta loš motiv za osnivanje kazališta. Ne, radi se naprosto o tome da Hrvatsko narodno kazalište rijetko kada nešto odigra više od dvadeset puta. Za dvadeset izvedbi, jebi ga, više mi se ne da pisati. Ja sam, kako su kritièari ispravno primijetili, populist i, kao takav, ne mogu se ostvariti u uspavanom sistemu velike kulturne ustanove. Treba mi nešto brže, pokretljivije i neoptereæeno glupim akademskim predrasudama. U novom kazalištu bi ih odbacio kao što ih je FAK odbacio u književnosti. Moji prijatelji i ja smo dokazali kako ljudi ipak èitaju knjige. Sljedeæi izazov nam je, ako se itko usudi odgovoriti na nj, dokazati kako narod zapravo voli i teatar.

Povratak