Heroj, a ne novinar

11.10.2005.

Kolega Joviæ u pritvoru, zahtjevi da ga se oslobodi stižu iz Hrvatske i svijeta. Koga god upitam, zgraža se zbog "napada na novinara". U anketi bi vjerojatno golema veæina graðana bila na Joviæevoj strani. Ipak, o istini se ne glasa, nego misli. Kao kontrolori vlasti mediji su iznad nje, ali novinari, kao i svi drugi graðani, podliježu svakoj od triju vrsta vlasti — zakonodavnoj, pravosudnoj i izvršnoj. Naravno da i novinari, kao i svi drugi, imaju pravo na graðansku neposlušnost. A da svaki akt graðanske neposlušnosti i demokratske institucije i javnost smiju ocjenjivati i moralno i pravno i politièki.
U pravnoj državi mediji kontroliraju istinitost, zakonodavci èuvaju slobodu, pravosuðe provodi zakon, politika organizira razvoj. Brkanje tih uloga ravno je njihovoj zloupotrebi. A Joviæev inat pitanje tih zloupotreba zaoštrava do usijanja. Ako je Ustavnim zakonom hrvatsko sudstvo beziznimno podloženo haaškom, a Joviæ poziv iz Haaga odbija, nalog za uhiæenje Joviæa istražni sudac mora provesti veæ na crti procesnih obveza, bez obzira na materijalnu bit spora. A Joviæevo osobno pravo da nadležnost Haaga pokuša osporiti izvan Haaga graðanska je neposlušnost koja hrvatsko sudstvo ne obvezuje.
Svi se slažu da bi Joviæeva obrana u Haagu lako mogla oboriti optužnicu. No, Joviæ vrlo dosljedno odbija prihvatiti haašku nadležnost za svoj sluèaj. Protivno uobièajenim prigovorima za konvertitstvo, Joviæ rijetko dosljedno ustraje u shvaæanju novinarstva kao privilegiranog oblika borbe za (vlastite) politièke ciljeve. I ja sam ga veæi dio života tako shvaæao. No, otkad su mediji i u nas dobili punu slobodu, taj je stav postao vrlo opasan. Ne tvrdim da je Joviæ u krivu — ni u ovom sluèaju, ni naèelno. No, po mojem sudu njegov herojski princip pripada prošlosti, a ova gesta njegove osobne hrabrosti ne da se braniti pozivom na novinarske slobode.

                                                       Duško ÈIZMIÆ MAROVIÆ

Povratak