Branko Naðvinski: Mi imamo svoju misiju

13.10.2005.

Petak. Skoro èetiri popodne. Sastanak za sastankom. Poèelo je rano ujutro, i potrajat æe sve do osam naveèer. Prioritet ima kolegica novinarka, razlog je bolesno dijete koje je èeka kod kuæe. Potom je trebalo pohitati i k ravnateljici Tanji Šimiæ, te konaèno odraditi i ovaj intervju. Èini se, krvav posao. HTV-ov urednik i voditelj Branko Naðvinski (37) ne misli baš tako. Iako mu se sve ranije spomenuto, kada se doslovno nema vremena ni za toalet, ponavlja iz dana u dan. I ne samo srijedom i èetvrtkom, kada ureðuje i vodi “Život uživo”, jer poslom je, kaže, jako zadovoljan:
- Prezadovoljan sam svojim zadacima, statusom, ma svime u novoj jesensko-zimskoj shemi Hrvatske televizije. Našao sam se u ovom formatu, apsolutno mi odgovara Mozaièni program, zato što tu ima i informative i mozaika; dakle ozbiljnih prièa s razradom, ali i onih ležernijih. To je zapravo nastavak prošle sezone, samo što su veæi gabariti. Jedan je sat, od 16.35 do 17.35, èetiri dana u tjednu. Naravno, na Prvom programu.

Gosti na seciranju

Sat vremena “Života uživo” ipak je naporan posao?!
Naporno je. Ali su zato dva urednika, Melinda Kurilj i ja, svatko ima po dva dana. Dakle, tjedno moramo isporuèiti po 120 minuta programa. A kako je ipak rijeè o emisiji koja se ne bazira na dnevnim dogaðajima, nego na temamama, moraš se potruditi da pronaðeš zanimljivu temu i dobre sugovornike, da se dogovoriš s novinarima ... Ali, dobro je, nabrijani smo, timski se radi. Ma, nabrijani smo 160 na sat!
U “Životu uživo”, èini se, nabrijaniji ste nego u bilo kojoj emisiji do sada. Baš kao, recimo, za “Otvoreno” u deset naveèer, a ne za emisiju u pola pet.
Niste Vi to prvi primijetili, stižu takva zapažanja i preko Službe gledatelja HTV-a.
Niste li, ipak, malo prežestoki za pola pet popodne? Zašto tako secirate goste, na sitne dijelove?!
Pa, ne znam... Gosta koji zaslužuje seciranje jednako æeš secirati ujutro, popodne ili naveèer. Pogotovo ako je rijeè o gostima koji dolaze iz nekakvih državnih institucija, pa ti pokušavaju izvrdat odgovor na pitanje; ili nešto govore opæenito ili bacaju neke svoje floskule. Mislim, sasvim je legitimno da ga ispresakeèemo i u èetiri i pol sata popodne.
U prošloj jesensko-zimskoj shemi HTV-a svaki je dan išao i “Život uživo sa stilom”, dakle i onaj ležerniji dio pored ovog ozbiljnog. Zašto se od toga odustalo, pa sada ležerne teme idu samo petkom?
Tu je i “Nedjeljno popodne”, gdje su preseljeni mnogi formati iz “Života uživo - sa stilom”. Dakle, nitko nije na gubitku, dobro su, mislim, rasporeðene i ozbiljne i ležerne teme.
No, nije li, ipak, previše informative po jednom danu? Eto, pogledajmo samo Prvi program od podneva: “Dnevnik”, “Vijesti”, “Život uživo”, “Vijesti”, “Dnevnik”, “Otvoreno” i “Vijesti dana”.
O tome bi se dalo razgovarati, ali ja ne ureðujem cjelokupni program. Možda ima malo više, ali to je, u krajnjoj liniji, na gledateljima da ocjene hoæe li gledati, ili neæe.
Postoji li možda moguænost da “Život uživo” potroši temu “Hrvatske danas”, ili da, vam, primjerice iz “Dnevnika” sugeriraju da ne “dirate” neke teme i dileme?
Mi smo non-stop u meðusobnom kontaktu. Pokušavamo rasporediti teme, da se previše ne ponavljaju. A da se mi previše tuèemo s “Hrvatskom danas” ili s “Dnevnikom”, toga baš i nema; naš koncept je iskljuèivo usmjeren prema životima malih, obiènih ljudi. I kad radimo nekakve politièke teme, onda ih obraðujemo tako da postavljamo pitanje kako neka pojava ili dogaðaj utjeèe na život maloga èovjeka. “Dnevnik” i “Hrvatska danas” zbog svoje forme ne mogu to obraditi na spomenuti naèin.

Oèi u oèi s problemima

Ima li puno bijede u Hrvata, s obzirom na iskustva iz “Života uživo”?!
Jako, jako puno! I to mi osjeæamo, na žalost, po pozivima naših gledatelja, po pismima ... Jako teških problema ima, i velika veæina tih problema jest borba s vrlo zamršenim birokratkim aparatom. Lako je nama novinarima, mi se èesto možemo provuæi preko i mimo reda, ali, na žalost, u Hrvatskoj velika, ogromna veæina ljudi nije u stanju probiti se kroz zamršene birokratske prepreke i labirinte, ili nisu u stanju sami sebi otvoriti neka važna vrata. I zato mi je drago što smo smislili jednu emisiju gdje æemo mi tim ljudima, s pozicije naše moæi, pomagati.
Bojite li se možda da æete pomažuæi potrebitima ujedno naškoditi samome sebi, odnosno na sebe navuæi bijes birokracije i drugih prozvanih?!
Za to me uopæe nije briga! Nadamo se samo da æemo uspjeti utjecati na svijest politièara, odnosno malo ih više senzibilizirati za probleme malih ljudi. Jer nije sve u visokoj politici. Na žalost, naši se politièari preèesto bave sami sobom.
Najèešæi Vaši gosti u “Životu uživo”?
Ne želimo previše zvati politièare u emisiju, jer se vrlo èesto pokazalo da uglavnom imaju nauèene strofe koje non-stop upotrebljavaju. Stvarno, mi želimo, i zovemo ljude iz prakse, ljude koji su se suoèili s nekakvim problemima. Puno su bolji primjeri iz prakse, nego da akademski filozofiramo.
Bojite li se da æe te se Vi osobno možda zacementirati u Mozaiènom programu?
Ne. Pa, u Informativnom programu sam radio više od deset godina, i tu sam prošao baš sve forme. I možda sam se malo i zasitio, dakle, te klasiène politike. I, moram priznat da guštam. Evo, ko riba u vodi sam! Mozaièni program mi je stvarno otkriæe, Vrlo, vrlo slobodna forma, osjeæaš se ispunjenije. Bit æu tu neko vrijeme, a ne zna se što život nosi.

Nema ga u “Moru”

Postoji li još Vaša veza s emisijom “More”?
Na žalost, više ne, uglavnom sam Dalmatinac u Zagrebu, pa je to nemoguæe. No, “More” je i dalje jedna od najkvalitetnijih emisija na HTV-u, koju i dalje vrlo uspješno ureðuju Franka Joviæ i Nada Šurjak. Nema me, dakle, u “Moru”, ali u mojim emisijama uvijek æe biti mora, naravno ravnopravno s ravnicom, i ostalim hrvatskim krajevima.
Neostvarena želja?!
Biti astronaut! Svi znaju da sam freak “Zvjezdanih staza”, svemira, zvijezda lansiranja ...!
Je li to možda bijeg s planeta Zemlje?!
Mislim da bih se sad trebao zamisliti nad tim Vašim pitanjem ...

Povratak