hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association 
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr
 
|
Arhiva "Iz medija"politièki profit, novinarski sitniš15.10.2005.
Èinjenica da je bivši glavni urednik Slobodne Dalmacije Josip Joviæ trenutno u zatvoru nema, unatoè svoj silnoj halabuci, koja se oko toga diže, ama baš nikakve veze s obranom slobode novinarstva.Karte su ovde vrlo jasno podijeljene, unatoè buljucima onih koji ih, iz namjere ili neznanja, stalno pokušavaju previdjeti, ili izvaditi iz rukava. Joviæevo pritvaranje Haag nije zatražio zbog njegovog objavljivanja identiteta zaštiæenog svjedoka iz sluèaja Blaškiæ, veæ zbog toga što se »Josip novinarski« nije udostojio odazvati pozivu tog suda. Neodlazak pred sud, jasno, ima isto onoliko veze sa slobodom novinarstva, koliko Gotovinino skrivanje s vojnièkom èasti. Da je Josip Joviæ doista novinar-profesionalac, s pravim guštom bi otišao pred Haški sud i u brk Carli del Ponte skresao još jednu vrlo jednostavnu èinjenicu – da je Hrvatska javnost itekako imala pravo znati što je njen predsjednik govorio pred meðunarodnim sudom – ma kako zaštiæen kao svjedok bio. Sam Stjepan Mesiæ je, zaboga, nekoliko dana nakon što je Joviæeva Slobodna krenula objavljivati njegove haške transkripte, na tiskovnoj konferenciji u jesen 2000. godine potvrdio da se pisanje »Slobodne« poklapa s onim što je on govorio u Haagu! Statut Haškog suda tu je doista u sukobu s osnovnim principima novinarskog rada i prava javnosti na informaciju, na što je Joviæ mogao vrlo efektno ukazati – da je odluèio ne zauzeti pozu hrvatskog muèenika-pravednika, nasljednika Gubeca, Stepinca i Gotovine. Još jednom – Joviæ ne èami u zatvoru zbog napisane rijeèi – kako gromko, sa svih strana tvrdi dobar dio hrvatskih novinara, te politièari Joviæevog aktualnog svjetonazora, nego zbog toga što se nije odazvao pozivu suda. Da se autor ovih redaka ne odazove pozivu suda zbog švercanja tramvajem, ili nanošenja »duševnih boli«, po njega bi takoðer došlo nekoliko uniformiranih osoba i silom ga odvelo tamo gdje ga zakon traži. I nikom ne bi palo na pamet da vièe o gaženju novinarskih sloboda. Zašto, onda zaboga, Joviæ nije otišao u Haag i vratio se kuæi isti dan, pritom napravivši dobar posao za buduæe novinare koji æe pisati o sliènim stvarima? Zato jer gospodin Josip Joviæ, zapravo, i nije novinar iznad svega ostalog. »Slobodna Dalmacija« koju je on ureðivao dosegla je najniže profesionalne standarde u svojoj novijoj povijesti, postavši tek glasilom prizemnog, puèkog desnila i oglasnom ploèom prljavih materijala Tuðmanovih obavještajnih službi. Od svog »pada«, èovjek se bavio praktièki iskljuèivo pisanjem kolumni, kroz koje posve legitimno i pismeno, promovira svoj (desni) pogled na svijet i Hrvatsku. Èovjek se kroz pisanje, ukratko, mnogo više od novinarstva bavi politikom – kao što se bavio i u vrijeme Jugoslavije za koje je bio sekretar Saveza komunista Slobodne Dalmacije. Zato uopæe nije ni èudno da je odabrao politièki profitabilan put ignoriranja suda i izigravanja žrtve. Èak ni on se ne libi kazati kako se, ustvari, bori »za naèelo da hrvatsko pravosuðe donese pravorijek o tome treba li netko u Haag«. Što nema baš veze sa slobodom novinarstva, jel da? U toj prièi je novinarstvo tek kolateralna žrtva. Odnosno, u Joviæevom sluèaju, kolateralna korist. Jer, tko æe mu, kad se uskoro vrati iz Haaga s usmenom opomenom, recimo smanjiti plaæu, ili odbiti tekst? Njemu, novinarskom Gotovini?!
|
AKTUALNO
 |
|||||
