Pravosudni autogol

09.11.2005.

Opæinski sud u Zagrebu je u srijedu, 2. studenoga, osudio književnika Predraga Matvejeviæa zbog klevete u novinskom napisu na pet mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, na temelju privatne tužbe pisca Mile Pešorde. Povod za tužbu je Matvejeviæev èlanak »Naši talibani« objavljen u Jutarnjem listu prije toèno èetiri godine, 10. studenoga 2001.
U tom podužem eseju Matvejeviæ je prozvao pojedine književnike s raznih strana da snose golem dio krivnje za zloèine u ratovima na podruèju bivše Jugoslavije. Od prozvanih, tužio ga je samo Pešorda.
Presuda Matvejeviæu izazvala je burne reakcije u hrvatskoj javnosti i znatan odjek vani, ponajprije u Italiji, gdje je on redoviti profesor slavistike na Sveuèilištu La Sapienza u Rimu. Matvejeviæ je autor »Mediteranskog brevijara« i niza drugih knjiga i spada meðu najprevoðenije hrvatske pisce. S druge strane, Mile Pešorda, premda je objavio više knjiga, slabo je poznat po književnom opusu a više po novinskim kolumnama s poèetka devedesetih u jednom dnevnom listu, gdje je crno-bijelom optikom dijelio domoljube od ostalih. Njegov tekst »Posrbica gori od Srbina« objavljen 1993. godine, u kojem se rijeèi iz naslova odnose na Abdulaha Sidrana i Predraga Matvejeviæa, bio je jedan od povoda za Matvejeviæev esej »Naši talibani« objavljen sedam godina kasnije.
Predrag Matvejeviæ ima plodnu polemièarsku prošlost. Pamte se njegovi okršaji s Igorom Mandiæem. Pamte se i njegova otvorena pisma upuæena vrhu nekadašnje jugoslavenske vlasti u kojima je branio razne disidente, meðu inima i Franju Tuðmana. Godinama je predavao francusku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, potom je bio profesor na Sorbonnei u Parizu te, napokon, i u Rimu.
Matvejeviæ je uz Slavenku Drakuliæ i još neke mlaðe autore najpoznatiji hrvatski spisateljski brand na inozemnom tržištu. Osuditi ga na zatvor zato jer je nekoga i neke (i to samo u naslovu eseja) nazvao »talibanima«, za europske je pojmove - gdje se pisci, novinari i politièari, meðusobno èaste puno žešæim izrazima - vrlo èudno i teško shvatljivo i prihvatljivo.
Matvejeviæ je odbio žaliti se na presudu jer bi to znaèilo, kako kaže, priznanje presude i onih koji su je donijeli. U Italiji se zbog metafore »taliban« nitko ne bi ni poèešao jer svi mogu reæi Berlusconiju i mnogo gore stvari a da ih se ne kazni, kaže osuðeni književnik. U Hrvatskoj je objava presude nagnala na reakcije mnoge, od Ive Sanadera, koji presudu nije htio komentirati kao politièar nego samo kao èlan Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog PEN centra i koji je rekao da je neprihvatljivo da se danas donose takve presude protiv pisaca, pa do Udruge hrvatskih sudaca, Hrvatskog novinarskog društva, PEN centra i brojnih intelektualaca.
Teško je u brojnim reakcijama naæi neku koja izrijekom ne osuðuje presudu i samog tužitelja. Ta je presuda u prvom redu anakronizam jer kažnjava verbalni delikt. Ona je anakronizam jer je donesena, kako to kaže i ministrica pravosuða Vesna Škare-Ožbolt, po starom zakonu koji je vrijedio do 2004. godine prije nego što je dekriminalizirana kleveta. Odnosno, sudac koji je donio presudu nije se držao pravila da mora za okrivljenika primijeniti onaj pravni režim koji je za njega najpovoljniji. Pa je tako sudac morao uzeti u obzir èlanak 203. usvojen 2004. godine kojim se od optužbe za klevetu štite novinari, pisci i sliène slobodne profesije, jer je teret dokazivanja krivnje prebaèen na tužiteljstvo.
Presuda je, napokon, anakronizam jer je donesena samo nekoliko dana prije isteka roka za zastaru cijelog postupka.
Pešordina tužba se, dakle, èetiri godine cmarila u ladici Opæinskoga suda da bi u zadnji tren, po zakonu, bila donesena prvostupanjska presuda. Nije ostalo dovoljno dana za žalbu, a Matvejeviæ se, uostalom, i ne želi žaliti. A da se on i žalio, ne bi bilo vremena za žalbu druge strane ako bi se na nju odluèila. Od presude i kazne zatvora neæe, dakle, biti ništa, ali je šteta veæ uèinjena.
Udruga hrvatskih sudaca oglasila se priopæenjem u ponedjeljak, 7. studenoga, i drži da je »pogrešno jednoj nepravomoænoj presudi davati znaèenje kao da je ona konaèna te da je ona stav cijelog sudstva prema jednom obliku kriminaliziranog djelovanja«. Suci su pravno i cehovski sasvim u pravu. Cijeli postupak nije završen jer ostaje, teoretski, tjeranje postupka do Županijskog pa i Vrhovnog suda. Da, ali vremena za tu proceduru (zbog zastare) više nema.
Neosnovani su, u ovom sluèaju, takoðer prigovori da se zbog odvojenosti izvršne od sudske vlasti ne smije komentirati prvostupanjske presude. Tog se pravila, doduše, držao predsjednik Stjepan Mesiæ, te je odbio komentirati presudu. Bolje je reagirao književnik i èlan Hrvatskog PEN-a Ivo Sanader koji je makar i u tom svojstvu našao naèina da komentira presudu koja je, budimo otvoreni, ovoj državi u ovom trenutku bila apsolutno nepotrebna.
Tek što su i formalno poèeli pristupni pregovori Hrvatske s Europskom unijom jedan je hrvatski sud donio presudu koja je nekompatibilna ne samo s europskim nego i s hrvatskim zakonodavstvom jer se sudilo po zastarjelom zakonu.
Vjerujem da nitko od onih koji su osudili tu nepravomoænu presudu nema namjeru osporavati neovisnost hrvatskog pravosuða ali ta suèeva odluka, donesena neznano zašto u pet do 12, kao da je izronila iz nekih drugih mraènih vremena.
Sve je to dobro na kraju sažeo nepravomoæno osuðeni Matvejeviæ rekavši kako mu je »žao što je jedan nekulturni sudac dao takav autogol Hrvatskoj i hrvatskom pravosuðu«.
ZORAN VODOPIJA

Povratak