Slobodna je preporoðena

10.12.2005.

Europapress Holding u prosincu slavi 15. roðendan. I u protekloj godini nastavio je poslovnu ekspanziju i postao bogatiji za još jedne dnevne novine, potvrdivši otprije èvrsto uglavljenu poziciju vodeæeg domovinskog novinskog izdavaèa. O buduænosti hrvatskog novinarstva, razvojnim planovima EPH u cjelini, i sa Slobodnom Dalmacijom, razgovarali smo sa suvlasnikom kompanije i predsjednikom Uprave našeg dnevnika Ninoslavom Paviæem.

Kriza dnevnih novina

Kamo dalje nakon izlaska na topli Jadran? Dugoroèno, buduænost tiskanih medija svuda u svijetu doima se prilièno upitnom, trendovi naklada su u opadanju, a Vi ste svejedno odluèili kupiti Slobodnu Dalmaciju?
— Medijska scena se doista drastièno mijenja. Najprije je promijenjena struktura prihoda u medijima. Nijedan tiskani medij koji ne ostvaruje 50 posto svojih prihoda na oglasima danas praktièki ne može egzistirati. Zanimljivo je i da na tržištu magazina rast bilježe samo “up market” magazini u kojima ima mnogo oglasa. U cijelom svijetu doista postoji kriza u dnevnim novinama, a nastala je zbog toga što su svi drugi oblici današnje komunikacije — internet, radio, TV, SMS — naprosto puno brži i za današnji ritam života puno prihvatljiviji. Sve dnevne novine u svijetu èine velike napore da se na neki naèin mogu nositi s novim medijima. Ta borba se neæe temeljiti toliko na brzini, koliko na kvaliteti i toènosti tekstova. To znaèi da mi u sukobu elektronièkih i pisanih medija dolazimo na samo ishodište novinarstva: u konaènici æe u toj borbi opstati oni koji su atraktivni i brzi, ali najviše oni koji æe biti toèniji. Pobijedit æe oni koji imaju obrazovanije novinare, oni koji budu dublje istraživali i oni koji budu istinitiji i objektivniji.
Što æe novinarskoj profesiji donijeti sve te promjene?
— Novine i novinari morat æe prihvatiti drukèiju ulogu u odnosu na onu koju su dosad imali. Sve više æe morati uvažavati interese èitatelja i stvarnost im prezentirati ne onako kako je oni vide, nego onako kakva je ona stvarno. To æe zahtijevati puno više školovanja i specijalistièkih znanja, pred novinarima se u tom smislu otvara jedno novo razdoblje. Jedno vrijeme živjeli smo u svijetu novina u kojemu se mislilo da je tabloidno novinarstvo jedini izlaz, a sada ulazimo u medijski svijet u kojemu æe vladati kvalitetne visokoobjektivne, moralne i dobre novine.
To su ciljevi koje postavljate i pred Slobodnu Dalmaciju?
— Svakako. Ušli smo u Slobodnu zato što je ona za nas bila veliki izdavaèki izazov. Vidjeli smo u njoj novine u krizi, ali koje imaju odlièan potencijal, talentirane i zanimljive ljude, i bilo nam je interesantno uæi na tržište Dalmacije, koja se vrlo brzo razvija, puno snažnije nego neki drugi dijelovi Hrvatske. U tome smo željeli sudjelovati. Siguran sam da æe Slobodna Dalmacija biti jedno od najveæih pozitivnih poslovnih iznenaðenja sljedeæih godina u Hrvatskoj.

Predrasude o Dalmatincima

Zadovoljni ste dosadašnjom tranzicijom Slobodne?
— Jako smo zadovoljni. Najprije zbog toga što su sva naša iskustva vrlo brzo razbila neke predrasude koje meni osobno idu na živce: kako su Dalmatinci lijeni, kako ništa ne rade, kako rade samo do marende i slièno. U Slobodnoj mi svjedoèimo potpuno drukèijoj situaciji: naš dolazak dolje oslobodio je kreativne sposobnosti, redakcija je puna, svi dolaze ranije na posao i odlaze kasnije nego u Zagrebu, jer su i rokovi tiskanja dulji. Ljudi pokazuju veliki entuzijazam, tiražni rezultati i prodaja oglasa su bolji, i novine su u cjelini bitno napredovale. Apsolutno su nadmašena naša oèekivanja i u dosadašnjim poslovnim efektima, ali i u kvaliteti ljudi koje smo sa Slobodnom dobili.
Imate li sa Slobodnom novih planova, nakon nabave nove rotacije i drugih tehnoloških ulaganja?
— Veæ smo našli i strojeve i lokaciju za novu tiskaru, to je definirano i sad smo iskljuèivo u utrci s vremenom. Htjeli bismo da za iduæeg Svetog Duju Slobodna bude u boji. I sve drugo što smo obeæali uèiniti sa Slobodnom èinimo: želimo joj dati ekstremno visoke tehnološke standarde, želimo je na internetu i na drugim medijima, želimo joj dati digitalnu medijsku bazu, iæi æemo agresivno na neka dosad zanemarena tržišta kao što su Zadar, Šibenik, Dubrovnik... Mislimo takoðer da se Slobodna mora širiti i na druge djelatnosti: akvizirat æemo neke zanimljive tvrtke, uæi æemo i u turistièki posao. Slobodna ne smije biti samo novinska i tiskarska tvrtka, iako æe joj to ostati glavna poslovna odrednica.
Uklopit æe se i u planove EPH s novim medijima?
— Svakako. EPH u prosincu lansira veliki novi internetski portal Jutarnjeg lista, koji æe objedinjavati i druga naša izdanja. Kreæemo i s prodajom knjiga, nekretnina, turistièkih aranžmana, automobila i drugih sadržaja preko interneta. Slobodna Dalmacija u tome je apsolutno važan segment. Nove tehnološke forme u jednu ruku æe olakšati posao, no i uspostaviti neke druge standarde. Zbog pritiska interneta, nažalost, novinarski posao neæe više završavati s prestankom radnog vremena, jer æemo biti prisiljeni u utrci s drugima raditi online, deset puta nadopunjavati vijest i posve mijenjati dosadašnje navike.

Brana pritiscima

Èesto se mogu èuti ocjene da je podjela hrvatskog tržišta tiskanih medija na dvije kljuène izdavaèke grupacije dugoroèno pogubna za novinarstvo. Je li iz Vaše perspektive bipolarno tržište baš tako fatalno?
— To nije jednostavno pitanje, ali ako gledamo na stvar s pozicije elementarne slobode novinara i medija, onda su jake medijske kuæe najveæa brana pritiscima na te slobode. Što su medijske kuæe slabije, to su lakši plijen politièara, posebice lokalnih. Takoðer, što je medijska kuæa veæa, to je utjecaj vlasnika na sadržaj novina manji. To govori i moje iskustvo. Kad sam imao samo Globus, mogao sam sudjelovati s urednicima u kreiranju sadržaja, dok danas to više ne mogu i moj posao je sve više strateški usmjeren. Mi u EPH nikad nismo imali kolegij glavnih urednika i unutar kompanije definirali ureðivaèke politike pojedinih izdanja, to naprosto nije moguæe. Dakle, u velikim i snažnim kuæama poput naše, velika sloboda novinara i urednika je pretpostavka uspjeha. Ne možete uspjeti s dirigiranim ili partijskim novinama, takve novine naprosto uništi tržište.
Bipolarno tržište samo po sebi, dakle, nije problem?
— Ne, Hrvatska ima problem druge vrste. Hrvatska ima najveæi PDV na novine u svijetu. Novine su pod teškim pritiskom razlièitih poreza, prodajna cijena novina je nedopustivo visoka u usporedbi s drugim zemljama. Svi naši ulazni troškovi su kao u zapadnoj Europi, a država nas je još opteretila nevjerojatnim davanjima. Svaka država ima neku regulativu koja subvencionira izdavaštvo; u Sloveniji je PDV na novine 8 posto, u Srbiji 7, a jedino u Hrvatskoj je 22. U takvim okolnostima mi nemamo prostora za lokalne novine, za studentske novine, novine homoseksualaca ili raznih ekscentriènih politièkih grupa, a što bi u konaènici obogatilo tržište. Mali izdavaèi su objektivno u situaciji kao mali duæani u usporedbi s trgovaèkim centrima; pod ovim uvjetima ne mogu se boriti. Ja nisam sretan zbog toga i puno sam puta upozoravao da se država ne može prema informativnim medijima ponašati kao prema bilo kojoj drugoj robi. Nijedna država u svijetu se tako ne ponaša.
Pritisci velikih oglašivaèa na medije èesto se po pogubnosti za novinarske slobode usporeðuju s pritiscima nekadašnjih partijskih foruma. Dijelite li to mišljenje?
— Teško se to može usporeðivati. Naša iskustva kažu da je bilo nekih pritisaka, imali smo i sluèajeve da nam je nekoliko velikih kompanija otkazalo velike godišnje ugovore zbog toga što im se nije svidjelo kako smo pisali. Ali, takav udarac mi izdržimo i kažemo: “Nitko nas neæe ucjenjivati.” Nijednom nismo rekli: “Promijenit æemo svoje pisanje.” Bilo je tu i ugovora od 5-6 milijuna, da se razumijemo, ali mi to možemo izdržati. Pitanje je, meðutim, može li to izdržati mali izdavaè.
Izuzmu li se ovi ekscesni sluèajevi, dio krivnje u tim nesporazumima leži ipak i na novinama i novinarima. Zahtjevi kompanija vrlo rijetko, kao i zahtjevi politike, prelaze onu granicu do koje se traži objektivnost i istina. Ne možete zamjeriti nikome ako vam kaže: napadnite nas, ali sagledajte i drugu stranu. Ne možete zamjeriti ni kompanijama ako reagiraju na spekulaciju ili nepotpunu informaciju. Mi sami u novinama moramo biti vrlo osjetljivi na to što objavljujemo i kako pristupamo stvarima, ne zbog drugih, nego zbog vlastite vjerodostojnosti.

Porezi i loši zakoni

Ivica Raèan je prošli tjedan optužio Sanaderovu Vladu za intervencije i pritiske na vlasnike i urednike medija. Imate li tih iskustava?
— Dosad sam u ovom poslu preživio sedam premijera. Komuniciranje s njima ima neke nijanse, ali bazièno ni u jednom mandatu, od Raèana, Mateše, Valentiæa do sada Sanadera, ne pamtim nijedan ozbiljan incident u kojem bi nas grubo ucjenjivali. Mi smo velik izdavaè i ne postoji ništa što bi nam oni mogli dati u zamjenu za našu promjenu stava. Ionako su nas veæ opteretili golemim porezima i lošim radnim zakonodavstvom. Gore ne može.
Kad je rijeè o Sanaderu, ono što je od nas ikad zahtijevao svodi se tek na molbu za potporu Vladi na putu u Europu, što je pomoæ na koju mi apsolutno pristajemo. Nikad nam, meðutim, nije rekao da ga podržimo u sukobu s Glavašem, Raèanom ili išta slièno. Neke opæe vrijednosti koje i inaèe promoviramo, a ako su iste kao i Vladina politika, nama su prihvatljive. Moja iskustva su takva jer ja komuniciram uglavnom s premijerom, nekim ministrima i odnosi su u pravilu korektni. Moji novinari, meðutim, komuniciraju i s nižim Vladinim èinovnicima, pomoænicima i direktorima državnih tvrtki, pa ne mogu jamèiti da pritisaka uopæe nema. No, zasigurno ih nema na ovoj, višoj, razini.

Povratak