hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association 
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr
 
|
Arhiva "Iz medija"I novinari robuju stereotipima14.01.2006.
Nakon tjedan dana novopeèeni milijunaš Hamdija Seferoviæ zasluženo je nestao s naslovnih stranica i preselio se na medijske margine. Tamo otprilike i pripada dogaðaj koji je od anonimca iz zagrebaèke Dubrave stvorio medijsku zvijezdu èijim su se fenomenom posljednjih dana bavili struènjaci razlièitih profila pokušavajuæi odgonetnuti je li njegova pobjeda znak da je u Hrvatskoj bitno promijenjen odnos prema romskoj nacionalnoj manjini ili je tek rijeè o dobrom marketinškom triku hrvatskih tvoraca, u svijetu veæ »isfuranog« Big Brothera. To pitanje bilo je, naravno, neizbježno i u svim intervjuima s Hamdijom, ali je zanimljivo da su gotovo svi mediji u prvim informacijama o njegovoj pobjedi izostavili ili tek usputno spomenuli èinjenicu da je rijeè o Romu. To je znaèajna novina u odnosu na uobièajenu praksu, ne samo hrvatskih medija, kada pišu o pripadnicima ove nacionalne manjine, koju neki smatraju najugroženijom buduæi da je razmišljanje, a time i pisanje, o njoj optereæeno brojnim predrasudama. – Takva prezentacija je za svaku pohvalu, ali još uvijek nije sigurno da æe se odnos prema Romima, pa i u medijima, sada bitnije promijeniti, oprezna je dr. Gordana Viloviæ iz opatijskog Meðunarodnog centra za edukaciju novinara (ICEJ-a). Ona se veæ duže vrijeme bavi analizom hrvatskih medija, analizirajuæi, izmeðu ostaloga, upravo naèin na koji se u njima predstavljaju manjine, a i jedan od voditelja nedavnog seminara na kome su se u ICEJ-u hrvatski novinari bavili upravo pitanjem kako u medijima smanjiti predrasude prema najugroženijim nacionalnim manjinama, prije svega Romima. Bio je to jedan u nizu seminara organiziranih u suradnji s Uredom za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske, koji je u Nacionalnom programu za Rome kao jednu od zadaæa naveo edukaciju novinara kako bi što bolje i ispravnije mogli predoèiti javnosti problematiku Roma kao najranjivije manjine. Bilo je to nužno za uspješno provoðenje ovoga programa, kaže mr. sci. Milena Klajner jer je uoèeno da upravo novinari tekstovima znaèajno »pripomažu« stvaranju negativne slike o Romima kao prljavim osobama koje kradu i ne vole raditi. – Hrvatski mediji se u izvještavanju o Romima bitno ne razlikuju od onih u ostalim europskim zemljama, ocjenjuje mr. Klajner, pojašnjavajuæi kako postoje dva pristupa u izvještavanju o Romima. – Jedan je negativistièki i istièe, na primjer, »Rom je ukrao«, »Rom je ubio«..., a drugi je sentimentalistièki u kome se Rome prikazuje kao ljude koji samo pjevaju i plešu. Oba su podjednako kriva. Romi su ljudi kao i svi drugi, s istim manama, vrlinama i teškoæama i nema potrebe izdvajati ih. To smatra i dr. Gordana Viloviæ, ocjenjujuæi da mediji još uvijek ne pokušavaju zaustaviti predrasude i stereotipe koji su stvoreni nego ih naprosto produbljuju. – To se odnosi na sve, a osobito kada se piše i govori o romskoj manjini što je osobito vidljivo u tragiènim situacijama i prigodom nekih ekscesnih dogaðaja kada novinarima uopæe nije bitno kako se taj èovjek zove, niti koja su njegova prava, nego je najvažnije da je on Rom, obrazlaže takav stav dr. Viloviæ. Iako nije osobito optimistièna primjeæuje se, kaže, da je manje naslova tipa »Rom ubio ženu i djecu«, »Rom ukrao«, »Rom silovao«... No, još uvijek se mogu pronaæi. – Moguæe je da je opravdanje za to atraktivnost toga naslova koji æe natjerati èitatelja da proèita tekst, ali to naprosto nije korektno prema pripadnicima te manjine, smatra dr. Viloviæ. Svjesna je da se stvari ne mogu promijeniti preko noæi i da je društvo u cjelini to koje mora raditi na njihovim osnovnim ljudskim pravima, ali smatra da bi mediji, odnosno ljudi koji rade u njima, trebali neprestano èiniti »koraèiæe« koji bi smanjivali takve stvorene negativne stereotipe, a onda ih konaèno i zaustavili i okrenuli prema pozitivnima. Jednim od najdrastiènijih primjera kršenja osnovnih ljudskih prava pripadnika romske nacionalne manjine, osobito djece koja su, kao i sva druga djeca zaštiæena Konvencijom o pravima djeteta, smatra objavljivanje fotografija romske djece kao ilustracije tekstova koji govore, na primjer, o komunalnim problemima nekog romskog naselja. – Oni su ilustracija jer su slatki, vrlo èesto prljavi i susretljivi u komunikaciji s novinarima. No, jesu li oni zaista najbolja ilustracija za takve teme? Nije li važnije pokazati blato o kojem se piše, nego kako izgleda dijete kada iz njega izaðe?, pita se i pojašnjava kako je takva ilustracija postala stereotip i to ne samo u novinama, nego èak i u publikacijama koje govore o Romima kao najranjivijoj manjini. Smatra da, ako pitamo roditelje veæinskog naroda smijemo li slikati njihovu djecu i objaviti tu fotografiju, na isti naèin treba iæi i prema pripadnicima romske nacionalne manjine. – Novinari veæ u startu griješe kada prave razliku i ni ne trude se koristiti iste kriterije za romski narod, kao što ih imaju prema pripadnicima drugih manjina i veæinskog naroda, zakljuèuje dr. Viloviæ. A upravo su ti isti kriteriji put da više od 30.000 Roma, koji prema procjenama danas žive u Hrvatskoj, dožive ono što je barem nakratko doživio Hamdija Seferoviæ – postanu osobe s imenom i prezimenom, bez nužnog nacionalnog atributa.
|
AKTUALNO
 |
|||||
