"Latinica" kao završetak agonije i ekstaze

17.01.2006.

Njen povratak na male ekrane u Hrvatskoj, koji su sve donedavno mnogi smatrali nezamislivim, predstavlja sve samo ne nekakav novi poèetak. Ako je suditi po onome što smo mogli vidjeti, "Latinica" bi se u svojem najnovijem izdanju najbolje mogla opisati s rijeèima "kontinuitet". Jer, u toj je emisiji - ukoliko se ne umiješaju okolnosti na koje Denis Latin i njegova ekipa nemaju utjecaja - teško vidjeti išta što, na ovaj ili onaj naèin, nismo vidjeli veæ prije.

Ponovno ukazanje Denisa Latina, s druge strane, ne oznaèava poèetak, ali zato oznaèava kraj jednog kratkog razdoblja u kome je hrvatska javnost istovremeno bila prožeta i panikom i euforijom.

Tako su u proteklih mjesec dana graðani Hrvatske bili bombardirani vijestima o tome kako æe HRT pod pritiskom nedavno osokoljene HDZ-ove desnice po kratkom postupku ukinuti "Latinicu", dati otkaz Latinu i tako hrvatsku medijsku scenu vratiti u mraèno doba 1990-ih kada su hrvatski mediji bili u službi jedne stranke.

Malo tko je sumnjao da je cijela stvar ozbiljna, pogotovo nakon vijesti o samoubojstvima branitelja, saborskim manipulacijama na temu tih samoubojstava, prijetnji smræu i, konaèno, Latina pod policijskom zaštitom.

A na kraju je cijela je ta drama dobila epilog kojim gotovo svi njegovi sudionici mogu biti zadovoljni.

Latin, tako, sada može nastavljati svoju "Latinicu" a istovremeno se dièiti titulom hrabrog, beskompromisnog novinara i muèenika u borbi za slobodu medija. Njegov šef Mirko Galiæ se može hvaliti kako je branio integritet struke samim time što nije podnio ostavku kada se to od njega oèekivalo.

Andrija Hebrang, pak, može biti zadovoljan time što je HDZ-ova desnica po prvi put nakon dugo vremena, pokazala zube i barem na mjesec dana uspjela u onome što je u Tuðmanovo doba bila formalnost.

Naravno, najveæi dobitnik u cijeloj prièi je Ivo Sanader, jer je hrvatska javnost, zahvaljujuæi prašini koju je bila podigla "Latinica", potpuno zaboravila na izvjesnog hrvatskog generala, izvjesnu evropsku prijestolnicu i ulogu koju je izvjesna vlada imala u povezivanju ta dva pojma.

I dok je u isto vrijeme rastao strah za demokratsku buduænost Hrvatske, dotle su dežurni optimisti pronašli razloge da se Hrvatska tijumfalno proglasi dijelom europske obitelji modernih, demokratskih država koje su balkanski nacionalizam i sve mraène pojave vezane uz njega ostavile iza sebe.

Razlog za to je bio "Big Brother", odnosno pobjeda Hamdije Seferoviæa, èije romsko podrijetlo se tjednima spominje kao kljuèni argument u prilog teze kako su hrvatski graðani konaèno uspjeli prevladati šovinistièke predrasude.

Slièan, iako daleko manje forsiran, argument je drugo mjesto Dace Bosanèiæ koja je usprkos svom srpskom podrijetlu uspjela osvojiti više simpatija od drugih kandidata, koji su po etnièkim, vjerskim i ideološkim kriterijima bliži hrvatskoj veæini.

Sinoænja "Latinica", koja za razliku od reality showa, bez obzira na sve svoje nedostatke, ipak ima malo više veze sa stvarnošæu, je, pak, stvari ponovno dovela na pravo mjesto i pokazala kako je hrvatski put do Europe daleko duži nego što to tvrde euforièni Hamdijini i Dacini navijaèi.

Emisija je još jednom podsjetila javnost na surovu stvarnost i prozaiènu èinjenicu da velik broj i dalje živi u mraènoj prošlosti koju je Hrvatska, navodno, prevladala.

Ta prošlost živi u posljedicama koje još uvijek trpe žrtve "humanog preseljenja" i projekata stvaranja etnièki èistih prostora - ljudi otrgnuti od svog zavièaja i prisiljeni ostatak života provesti okruženi siromaštvom i psihološkim traumama.

A ta prošlost živi i u rezultatima telefonske ankete koja možda nije toliko napunila blagajne T-Coma i kladionica, ali koja na svoj naèin jednako precizno pokazuje mentalni sklop hrvatskog stanovništva.

Na pitanje podržavaju li povratak srpskih izbjeglica u Hrvatskoj, negativan odgovor je dao otprilike isti onaj postotak gledatelja koji se mogao oèekivati u istoj takvoj anketi prije deset godina.

Sinoænja "Latinica" je, dakle, na razlièite naèine, stvari ipak vratila na svoje mjesto.

Dragan Antulov

Povratak