Njegova malenkost

06.05.2006.

Njegova malenkost inaèe koristi graðansko ime Igor Mandiæ i dobitnik je nagrade "Otokar Keršovani" HND-a za životno djelo. Kako je sam prokomentirao nagradu "prva, pa odmah doživotna". Osim prvog lica jednine Mandiæ je uveo u hrvatsko novinarstvo i za novine svojedobno nešto tako neobièno, a danas neizostavno, kao što je kultura svakidašnjice. Pisao je o gastronomiji u vrijeme kad je državno-politièki proklamirani gastronomski vrhunac bio vojnièki grah. Polemizirao je s jaèima od sebe, jedni su ga obožavali, drugi se ne bi protivili tome da ga utope u kapljici vode, kad veæ nemaju za kapljicu konjaka. Išao je uz dlaku, a poèesto je i potkivao jaja. Njegova karijera odgovara pjesmici "pa po lojtrici gor, pa po lojtrici dol". Malo je bio najèitaniji kolumnist VUS-a, malo je radio u Radnoj jedinici Romani i stripovi. Malo je bio poželjan analitièar naše životne zbilje na televiziji, a malo je bio prezren kao loš Hrvat zato što je uvijek bip loš nacionalist. Kad je bilo popularno biti èlanom Partije, on to nije bio, a kad je postalo popularno reklamirati svoje izvanpartijstvo on je, umjesto toga, postao èlanom HHO-a. Na lojtrici je opstao više od 40 godina. Posve dovoljno da to, osim èitatelja, još netko primjeti. 

Povratak