Kritièki dijalog sa svijetom

27.05.2006.

Za ovogodišnji Dan medija Hrvatska biskupska konferencija (HBK) je priredila i predstavila prvi sustavan dokument o odnosu Crkve i sredstava društvenog komuniciranja »Crkva i mediji - pastoralne smjernice«. Dokument predstavlja balansiranu analizu uloge i važnosti medija u suvremenom društvu te potrebu i naèine na koje Crkva može ostvariti suradnju s medijima na opæe dobro. Pri tome se obraæa vjernicima, i laicima i klericima, pozivajuæi ih da pridonesu razvoju crkvenih medija i aktivnije se ukljuèe u javni dijalog.
U tom kontekstu ovaj dokument istièe nekoliko kljuènih toèaka: propituje moguænosti evangelizacije medija i putem medija, želi potaknuti vjernike da osluškuju znakove vremena koji se upuæuju Crkvi preko svijeta medija te pastoralne djelatnike »na veæu otvorenost tim sve moænijim sredstvima«. Istièuæi kako komunikacija izgraðuje èovjeka i društvo, Crkva napominje da je njeno poslanje prenositi poruku evanðelja u konkretne kulture u konkretnom vremenu. »Medijska je kultura stvarnost današnjeg èovjeka, a time i nezaobilazni izazov za pastoral našeg vremena«, napominje u svom dokumentu HBK, pozivajuæi se na Wojtylinu misao da mediji predstavljaju novu kulturu, »prvi areopag današnjeg vremena«.
U tom smislu Crkva ispravno uviða da suvremene prilike zahtijevaju od nje da o svome djelovanju svjedoèi u medijima i da crkveni službenici, kao i Crkva u cjelini, moraju prihvatiti izazov medijskog sudjelovanja. »U tom se smislu od crkvenih komunikatora i od svih koji po svojoj službi sudjeluju u poslanju Crkve oèekuje spremnost na dijalog, dostupnost informacija, jasnoæu stavova, transparentnost djelovanja i suvremenost medijskoga govora«, istièe se u dokumentu i dodaje da djelovanje u crkvenom poslanju ukljuèuje otvorenost prema medijima èak i onda kada se može opravdano pretpostaviti da oni neæe biti dobronamjerni, »odnosno da æe se stavove Crkve shvatiti i prikazati djelomièno ili iskrivljeno«.
Veæina istaknutih toèaka mogla se èuti i ranijih godina, osobito prigodom obilježavanja dosadašnjih dana medija, no ovako jasan i otvoren poziv crkvenim djelatnicima, osobito crkvenim pastirima, na sudjelovanje u medijskom životu, u Hrvatskoj još nismo imali prilike èuti.
»Na otvorenost, zauzetost i transparentnost u svome djelovanju pozvani su prije svih crkveni pastiri. Nije dobro ako se oni ustežu od izravnog suèeljavanja sa svijetom u kojemu su upravo sredstva društvenih komunikacija neka vrsta glasnogovornika i glas javnosti. Nema sumnje da se na taj izazov ne može zadovoljavajuæe odgovoriti samo priopæenjima i službenim stavovima. Više od toga potrebna su tumaèenja, svjedoèenja i argumentacije«, sažeto se u kljuènom dijelu dokumenta napominje kako bi crkveni djelatnici i pastiri trebali komunicirati s javnim medijima. Hrvatska biskupska konferencija pritom dodaje kako sve to potièe Crkvu da se još ozbiljnije pozabavi medijima u kojima ne gleda samo opasnost, nego prije svega priliku za novu evangelizaciju.
Sve izreèeno u ovom dokumentu potvrðuje da je Crkva u naèelu pronašla dobro promišljenu i izvaganu formulu za konstruktivan i kritièki dijalog sa svijetom putem medija, ali i za transparentnu komunikaciju s medijima samim. Jedan od preduvjeta za to je i dobronamjerno oslobaðanje takve komunikacije balasta diskvalificirajuæeg etiketiranja, ma s koje ono strane dolazilo, jer se takvim pristupom analitièki i argumentirani diskurs unaprijed iskljuèuje.
U suvremenom pluralnom domaæem medijskom prostoru, u kojem danas zaista postoji niz raznih medijskih kuæa, domaæih i meðunarodnih, koje stoje iza razlièitih politièkih opcija i tako otvaraju prostor ravnopravnom dijalogu raznovrsnih svjetonazora i društvenih koncepcija, nitko ne bi trebao shvaæati kritiku kao osobni napad nego kao poziv na uzajamno uvažavajuæe suèeljavanje glede svima zajednièkih društvenih pitanja i problema u èijem se rješavanju na takav naèin obje strane mogu izdiæi na višu perceptivnu razinu s koje vide više i dalje.
Meðutim, za provedbu nacrta koji je HBK izložio u ovom vrijednom dokumentu trebat æe vremena. Prije svega za sustavno osposobljavanje mlaðih crkvenih komunikacijskih kadrova i brzi razvoj crkvenih elektronskih medija (internet, TV, itd.), od kojih danas jedino radijski medij adekvatno funkcionira, uz niz crkvenih tiskovina koje nemaju šireg društvenog utjecaja izvan vjernièkog miljea. Crkva je nedvojbeno svjesna manjkavosti i nedostataka u vlastitim sredstvima društvenog komuniciranja, za koje komercijalna orijentacija konkurentskih javnih medija ne može biti opravdanje. Stoga u praktiènim smjernicama ovog dokumenta posebno naglašava potrebu razvoja antropologije i teologije komunikacije, pastoralno praæenje vjernika koji djeluju u medijima, brigu za struèno usavršavanje svojih komunikatora, ali i sustavan odgoj medijskih recipijenata za aktivno i selektivno-kritièko primanje medijskih sadržaja.
Trasa je dobro zacrtana, preostaje zaputiti se njome.

Povratak