"Kraljski Dalmatin" o zdravstvu, stanovništvu i gospodarstvu Dalmacije

05.09.2006.

U Dalmaciji nije bila uvedena nikakva službena evidencija o umrlima, roðenim i vjenèanim. Nije se moglo pouzdati u podatke te se zbog toga uvode 1809. g. knjige umrlih, vjenèanih i koje æe davati pouzdane podatke. Prema podacima Dalmacija je imala te godine 256 800 stanovnika. Znaèi veæ nekoliko stoljeæa broj stanovnika se kreæe izmeðu 250 i 280 tisuæa. Na jednu èetverokrajnu milju dolazilo je 57 ljudi. Ni u jednoj pokrajini nije bilo tako malo stanovnika na toliku površinu smještenu u veoma dobrom podneblju, pisao je prije 200 godina Kraljski Dalmatin, prva novina na hrvatskom jeziku

 

 

Trebalo se boriti protiv raznih bolesti. Zaraze su se donosile i širile na više naèina. Zbog toga je bilo potrebno proširiti mjere opreza. Bilo je zabranjeno svakom upravitelju, kapetanu i gospodaru broda, velikog ili malog, kad bi dojedrili bilo gdje-da se samovoljno i bez dozvole nadležnih organa miješaju s narodom. Za sve one koji se nisu pridržavali tih uputa bila je predviðena kazna od 6 mjeseci do godinu dana zatvora.

 

Velik broj smrtnih sluèajeva

U broju 15 na strani 115, 1806. godine Vicko Dandolo govori o vrlo teškim dojmovima s putovanja po Dalmaciji. Zdravstvena zaštita je na vrlo niskom stupnju. Zbog slabe zdravstvene prosvijeæenosti i drugih nevolja u Dalmaciji je velik broj smrtnih sluèajeva. Istièe kako mu je doktor Augea Ferari, na njegov upit o umrlim i novoroðenim, odgovorio da je broj umrlih svake godine veæi od novoroðenih. U Splitu je na primjer 1805.g. roðeno 247, umrlo 326; 1806.g. do rujna 161, umrlo 337 (ukupno roðeno 408, a umrlo 663).

 

Ovaj podatak dovoljno govori o jadnom stanju u našoj Dalmaciji na poèetku XIX. stoljeæa. "Na ti naèin sahragnujuse od smarti na igliade dusciaa u jednom mistu mallo napuæenom. Ne podpune tri stotine igliada dusciaa varhu jedne prostanosti od èetiri igliade i èetiri sttotine migla cetverokrajnih immadiahu stannovito potribbu od ovoga zastaglienja za sahraniti koliko je maogachie xivote visce dragoczignene, nek ovo reccem, u ovom mistu, nego u nednom drugomu."

 

Naglašava se da još uvijek ima župnika koji iz neznanja, tvrdoglavosti i neposlušnosti ne prihvaæaju novi obièaj ukopa. Oni na taj naèin ne doprinose društvenom napretku i zaštiti zdravlja ljudi. "Za dostojnu i pravednu pofalu mi ovdi prinosimo poscetna imena onih Xupnikaa koji gnihovim nastojanjem i pomgnom opocstenilizuce na takovi naèin daše nie mogho urlati viece od najnaucniih gliudih."

 

"Evo immena onnizih kojih dosas poznademo: kada budunam doseli onna druga kojasunam obetjana od sviuh stranaa od nikolliko drugih podatichiemo i guimi ovo opchieono posetenje.

 

D. Ive Draxich Xupnik od Kallih, kraine Zadarske, D. Sime Abelich Xupnik od Melade, D. Ive Marasich pop, D. Ive Spegnie, Kapellan od Vergoglia, D. Sime Mircovich Kapellan od Zapontella, D. Ante Laurovich, Xupnik od Silbe, Xupnik od Zlarina, Xupnik od Punte bianche, Xupnik od Jisa, Xupnik od Salih, D. Matij Goidanich, Xupnik od Ista."

 

Radi se o poštivanju i sprovoðenju carske naredbe od 5. rujna 1806. g. Ona je rezultat veoma teškog i neobiènog pokapanja mrtvaca. Naime, mrtvaci su se zakopavali u crkvama i zatvorenim mjestima, gdje su se sastajali graðani. Zato su izdane upute po kojima se zabranjuje pokapanje mrvtih tijela izvan groblja. Ona moraju biti izvan naseljenih mjesta. A za ona sela koja nemaju groblje-dužna su ih igraditi u roku od dvije godine. I ovaj rok je opet razdijeljen na manje vremenske jedinice, ovisno o imovinskom stanju sela. Lokacije za groblja odredit æe predstavnik opæine , pod nadzorom vijeæa za zdravlje. Ovo isto vijeæe æe generalnom providuru podnositi izvještaje o pridržavanju zadatih uputa. "Odredjeniczima i misto Odredjeniczima, i Naredbeniczima varhu zdravglia naslogaenje, svakomu kako komu pristojii, nastojati i bditi na ispugnenje ove zapovidi kojachie bitti utisctena u dva jezika i prosuta po svim Opchinam od darxave."

 

Gospodarstvo i obeæanja Vicka Dandola

Na govoru Vicka Dandola objavljen u 1. broju usljedio je i odgovor-komentar u br. 2 na str. 16. "Da bi mogli barem zapaljene naše goruæe želje kojima smo potaknuti opravdati na neki naèin poštenje plemenitog vašeg pouzdanja, koje nas oslobadja-hrabri, i prevelike dobrote koja resi i nadahnjuje srce i pamet vašega velièanstva i miru Dalmacije obeæano nakon èetiri vijeka bezobzirna zuluma i patnje. Pred nama su bolji dani i sreæa." Dandolo se odmah javio i potanko govori o svim mjerama koje æe trebati poduzeti, da bi se Dalmaciju podiglo iz tako velike zaostalosti "svegier darxim prid osimma vasca moraa, rike, jezera, zapuštene vasch soline, u batagliena nebrojena vasca stadda, raga gienu vassu gorru, i dubrave....

 

Napraviti boglie lovissta, iznachi naèin izvrsniji za ribbu solliti i uzdaraati, umnoxat kolikoje vachie mogushie soline, razkochienguie blaga, i vune korist pomoæni, i drughe stvari korisne i potribite coviku èinit ploditi, nitisu ovo lagani uzroci za pomoæni raseiniti i umnoxiti korisne vasce targorine, Vidjet æe se kako nevoglia od Dalmacije priobratise u èestitost."

 

Ovaj programski govor oslikao je probleme i poteškoæe koji su pritiskali Dalmaciju i Dalmatince. I, zaista, to svoje obeæanje, kako æemo vidjeti, kasnije je Dandolo maksimalno želio ispuniti.

 

Odmah je pozvao iz Italije dva dobra uzgajivaèa šuma i dva težaka, koji æe prenositi sva umijeæa uzgoja maslina, murvi i kestenja, koji bi trebali prekriti gole dalmatinske njive. Voæe se obièno uvozilo iz Italije, i to ono koje je moglo veoma dobro uspijevati u našim krajevima. Oèito je da je prosvjeæivanje išlo prilièno teško, o èemu nam govori i naredni tekst: "Blizu Zadra na proliche immachiemo takove plodne stable na hiljade. Istto goista dubaca podochje najmognije redovitim naèinom na godinu ceterdesset igliada...

 

Pisac èlanka se obraæa seljacima, sveæenicima i svima drugima da se zauzmu za ovu korisnu akciju koja bi mogla preporoditi Dalmaciju. Vodilo se raèuna i o stoèarstvu. navodi se da u Zemuniku ima tisuæe životinja "sargadjed bitæe jedan thor u barzo koj ochie damallo izachi jedno Bagato Sanitrilce."

 

Interesantan je i znaèajan dio teksta u broju 10. na str. 76.: "Dobro Hrvatsko (opet govoichin) iest tisno savezan zaiedno s'napridovaignem Dalmatinsko. Veliko bogatstvo jest postavlieno u gnecp vim. rukam. Za navestik na rabotu potribito je uxnazitijih....."Aldini, službenik, zastupnik vladanja od naredbe Krune, gvozdene, piše iz Pariza, 18. rujna 1806.g. dalmatinskim zastupnicima da je primio njihovo pismo koje su oni pisali 25. kolovoza u Zadru. Pismo je razumio i uviða suosjeæa s poteškoæama njihove domovine, te obeæaje da æe o sadržaju pisma upoznati njegovo velièanstvo, kao što je to i do sada èinio. Aldini dalje uvjerava da æe i Dandolovo pismo u kojem moli za pomoæ u razvoju Dalmacije svesrdno podržati i pomoæi, jer se iz njega vidi da Dandolo svim srcem želi unaprijediti Dalmaciju u svakom pogledu.

 

Rasadnik u Zemuniku

Razmišljajuæi o ispunjenju želja-Dandolo je odluèio da poduzme akciju oko oèuvanja i sadnje nove, mlade šume. Drva nije bilo ni za ogrjev ni za preradu. Zasaditi dobrim, plodnim stablima, moglo bi se ubrzo obogatiti cijelu dalmatinsku zemlju, koja je skoro mrtva i neplodna. Zato je izdao nareðenje da se u Zemuniku uredi rasadnik mladih stabala. U samoj okolici Zadra navrnut æe se oko 20 tisuæa stabala i posaditi pedeset tisuæa maruna-kestena.

 

Tu æe se pripremati sadnice za cijelu Dalmaciju, a sastojat æe se uzgajati i planinska stabla. Uredit æe se jedan veliki vrt, u kojem se pokazivalo seljacima kako na lak naèin mogu imati kapule i luka dovoljno , a ne ih uvoziti iz drugih mjesta.

 

Gospodin uèitelj Karibona u svom treæem nastvaku o plodnosti zemlje u Dalmaciji naglašava da je zemlja na potezu Zadar-Nin i Zadar-Poljica klaèarska u dijelu pokrivena zemljom iste vrste, ponegdje izmiješana zemljom žute boje od željeza. po njegovu mišljenju ova zemlja je vrlo pogodna za uzgoj šuma. Meðutim, osim grmlja, nema više ništa, jer koze pojedu svaku mladicu. Posebno je problem Nina, koji je okružen s jedne strane morem, a s druge blatinom-moèvarom, koja prouzrokuje mnoge bolesti za stanovnike kojih je jedva nešto preko sto. Dalje se govori o bokanjaèkom blatu i o moguænostima iskorištavanja toga lijepog i bogatog zemljišta. Potrebno je bilo iskopati malo dublje kanale , koji bi omoguæili u kišnim danima odvod viška vode, a u sušnim -ljetnim natapanjem i uzgoj svih kultura.

 

Od gladi umrlo tisuæu ljudi

U Dalmaciji nije bila uvedena nikakva službena evidencija o umrlima, roðenim i vjenèanim. Nije se moglo pouzdati u podatke te se zbog toga uvode 1809. g. knjige umrlih, vjenèanih i koje æe davati pouzdane podatke. Prema podacima Dalmacija je imala te godine 256 800 stanovnika. Znaèi veæ nekoliko stoljeæa broj stanovnika se kreæe izmeðu 250 i 280 tisuæa. Na jednu èetverokrajnu milju dolazilo je 57 ljudi. Ni u jednoj pokrajini nije bilo tako malo stanovnika na toliku površinu smještenu u veoma dobrom podneblju.

 

Koji su uzroci da je Dalmacija stoljeæima ostala s malim brojem stanovnika?

 

Proizvodnja hrane jedan je od uzroka, jer se proizvodilo samo toliko, pa i manje nego je bilo potrebno za prehranu tog malog broja ljudi. Autor èlanka misli da Dalmacija za 30 godina može udvostruèiti broj stanovnika, ako za toliko poveæa proizvodnju hrane. Dalmacija može dati hrane za najmanje milijun stanovnika. Navodi se takoðer podatak da je 1803. g. od gladi, u Dalmaciji umrlo nekoliko tisuæa ljudi. Za slabo privreðivanje misli se da su uzroci desetina, obièaji globljenja, zemljoradnièki zakon, velik broj svetkovina, nedostatak svakog zanata-rukotvorina koje pomažu trgovini. Nevoljna obitelj ne zna nikakva zanata, i onda ide odmah kamatniku, zadužuje se i prodaje stoku u bescjenje.

 

Neznanje je velik saveznik siromaštva. Neuk èovjek nije u stanju svoje snage usmjeriti na ona prava djela koja stvaraju bolji život. Naprijed se može ako postoji želja "Kada dobar reed ulize na misto smutgne, kada texak bude kuscjati da sctedna jest gnegova najpoglavitija duxnost kako je i parva potribba gnegove obilili, velle barzo stvoritichiese mnogo obitilih koristnih kraini, uzmnoxitichese hitrina kakose bude uzmnoxiti puk, onda jedan dio basctinaa opchienih mochie bitti povoglno radjen i texan i mochie podati istinite plodde."

 

Ako se bude razumno vladalo, ako se budu isušivale moèvare i regulirale rijeke, bit æe i više zemlje koja æe moæi davati više ploda i prehraniti više ljudi.

 

GLAD I NEZNANJE - Hrane se proizvodilo manje nego je bilo potrebno za prehranu puèanstva

Povratak