Sudaèka paranoja od ‘aparata koji na sebi ima produžetak’

27.11.2006.

I u vrijeme kad je znakom zabrane bilo stavljeno do znanja da se ne smiju fotografirati sjedišta tajnih službi, u medijima su objavljivane fotografije zgrada i èelnika tih službi snimane na javnom mjestu. Tada ipak nisu privodili fotoreportere i pretresali redakcije. Špijuni se možda bolje razumiju u tehniku od sudaca pa im “aparat koji na sebi ima produžetak” (doslovni citat iz sudskog priopæenja) ne izgleda kao vatreno oružje. Ako joj je objektiv fotoaparata i nalikovao cijevi nekog velikokalibarskog oružja, možda zolje, to ipak nije sprijeèilo sutkinju da neustrašivo krene prema uljezu koji je vreba “tajnim oružjem”. U njemu je odmah prepoznala opasnog terorista koji joj radi o glavi i u proteklih nekoliko dana šalje prijeteæe poruke s prikrivenog broja telefona pa je odmah zakljuèila da je njezina likvidacija planirana u teroristièkoj æeliji Narodnog lista, novina i vlasnika protiv kojih je vodila sudske postupke.

Postupak fotoreportera zadarskog Narodnog lista Adama Mraèiæa profesionalno je neprimjeren. S te ga razine, dakle, i ne opravdamo. Prvo, zloupotrijebio je rezervirano parkirališno mjesto zadarskog Opæinskog suda. Drugo, ako je veæ snimao osobe, a ne zgradu, pravila nalažu da se na zahtjev te osobe legitimira novinarskom iskaznicom, da kaže što i za koga radi. Pravo na slobodu medija ujedno znaèi i odgovornost u pristupu poslu.

No, postupak sutkinje zadarskog Opæinskog suda i reakcija ‘pravne države’ podsjeæa ne samo na vremena za kakva smo mislili da pripadaju prošlosti, nego i na zloporabu moæi jedne zainteresirane strane, one sudaèke. Ako je novinar prekršio pravila, teško je oteti se dojmu da je reakcija pravosuða gruba zloporaba profesije. To se može išèitati i iz nekoliko formulacija u priopæenju zadarskog Opæinskog suda. Primjerice, èime se to prijetnje s anonimnog telefonskog broja mogu povezati s postupkom Adama Mraèiæa?

Je li se sutkinja legitimirala sudaèkom iskaznicom na temelju koje je fotoreporter, koji takoðer nije imao iskaznicu, mogao zakljuèiti da je rijeè o sutkinji? Ili možda pravilo identifikacije ne vrijedi i za drugu stranu. Uostalom, policija je pretragom redakcijskih raèunala utvrdila da ne postoji fotografija sutkinje Smojver-Kanjer.

Što se pak tièe zaštite objašnjenja o zaštiti privatnosti, teško je ne posumnjati da kod sutkinje nije rijeè o paranoji, svojstvenoj i inaèe zadarskom sudu. Jer, sutkinjin je kolega, primjerice, tužio fotoreportera jer ga je snimio na ulazu u zgradu suda. Hoæe li tragom toga biti zabranjeno fotografiranje svih onih koji obnašaju javnu dužnost bez prethodne pismene suglasnosti? Ispred i oko zgrade suda nema nikakva znaka zabrane fotografiranja te je za oèekivati je da je ovo ipak samo eksces kojem su pridonijele obje strane. No, i neslavni presedan koji ipak zaslužuje osvrt zbog neinteligentne reakcije represivnog aparata.

Povratak