![]() |
Arhiva "Iz medija"Je li Galiæ potrošio zadnji od svojih devet života?14.12.2006.
Etièko povjerenstvo HTV-a, i posljednji od formalistièkih kontrolnih mehanizama javne televizije, juèer je spustilo poklopac na taj od poèetka potpuno jasan problem sluèaja Mesiæ na HTV-u i Galiæeve posljediène suspenzije dvojice urednika Dnevnika. Javno obranjene èasti, Danko Družijaniæ i Goran Rotim ponovno æe se vratiti na svoja mjesta u Informativnom programu jer su ih u zaštitu uzeli apsolutno svi novinari, struènjaci i politièari. Nema druge.
Sve u svemu, jedini pravi gubitnik cijele te prièe mogao bi biti Mirko Galiæ. Èak se i visoki agens skandala na HTV-u, predsjednik Mesiæ, u meðuvremenu veæ oprao od svog filoendehaškog govora u Australiji 1992. godine iako je nešto èvrstih mrlja na odijelu ostalo. Supstanca je, dakle, više-manje potrošena. Pitanje je još samo to je li Mirko Galiæ, èovjek-maèka, svojom promašenom ulogom u kompliciranju jedne ionako napete profesionalne situacije potrošio i zadnji od svojih devet života. Jer, bilo je pogrešno sve što je Galiæ tvrdio i poduzimao od te subote, kada su Družijaniæ i Rotim objavili snimku Mesiæevog ideološkog ispada prije 15 godina, a jednako su bile promašene i njegove živèane i uvredljive reakcije na kritike koje je primao zbog svojih poteza. Voljeli bismo, prvo, vidjeti ijednog medijskog profesionalca koji bi ustvrdio da snimka govora predsjednika Republike, u kojoj o proglašenju ustaške države govori kao o pobjedi hrvatskog naroda, ne zaslužuje plasman u otvoru glavne informativne emisije. Takav se, naravno, još nije oglasio buduæi da je rijeè o upravo takvom predsjedniku Republike koji je dva puta dobio mandat graðana velikim dijelom zbog svoje antifašistièke i demokratske orijentacije u svakom smislu te rijeèi. Da nikoga ne zanima što je Mesiæ govorio prije 15 godina mogla je bubnuti samo stanovita èlanica Programskog vijeæa HRT-a Jadranka Kolareviæ, koju bi zbog te izjave i morao smjesta udaljiti iz Vijeæa onaj tko ju je tamo doveo. Dakle, posve je nedvojbeno da je Mesiæ morao biti upravo glavna prièa toga dana, kao što je i bio, kao što je nedvojbeno i to da “senzacionalistièki” element, zbog kojeg se Galiæ odluèio na suspenziju, proizlazi iz samog Mesiæevog istupa, a ne iz njegove prezentacije u Dnevniku. Nespretnosti u obradi snimke i to što urednici Dnevnika, zbog vremenske stiske, nisu obavijestili svog glavnog urednika Ronèeviæa o tome što pripremaju nisu nimalo uvjerljivi argumenti za kažnjavanje urednika, a potpuno je smiješno i to što je Galiæ pohvalio razboritost konkurentskog RTL-a zato što te vijesti - uopæe nije imao. Zanimljivo je i to da su dvojica urednika Dnevnika HTV-a suspendirana upravo na poèetku jednog pionirskog razdoblja Hrvatske televizije, pionirskog po tome što se Informativni program te kuæe, prvi put u svojoj dugaèkoj povijesti, poèeo primjetno zanimati za vijesti, boriti se za vijesti i objavljivati vijesti. Tu promjenu ne zapažaju samo profesionalci, nego i javnost. Ta je evolucija spora, ali konstantna. Od HTV-a ranije nikad nisi mogao oèekivati da nešto sazna, da na to odmah reagira, da to novinarski obradi kako bog zapovijeda i da pokaže neki suvisao i faktografski utemeljen stav. Njihove emisije vijesti uvijek su bile ili prepisivaèina i ziheraška nagvaždanja o stvarima koje su dan ranije veæ objavile pa i komentirale dnevne novine, ili hrpa rasutog tereta fragmenata i izjava iz kojega se najèešæe nije moglo razabrati koji je zapravo problem posrijedi, koji se tu argumenti suprotstavljaju i na èijoj su strani èinjenice i zdrav razum. Sada Dnevnik HTV-a èesto reagira brzo, kako to traži televizija, i mnogih veèeri se ugodno iznenadimo jer kljuèni prilozi objasne tko tu koga i zašto, jer stvari smještaju u realan kontekst i jer im daju objektivnu mjeru. Nije to još posljednja rijeè profesije, niti je sve dobro, ali sigurno je da su Dnevnici HTV-a neusporedivo bolji nego što su ikad bili, premoæno jaèi od glavnih informativnih emisija svih ostalih televizija, a apsolutna je novost interes za vijesti, ekskluzivu i volja da se reagira odmah, a ne za tri dana. Može se sve to objašnjavati opæom demokratizacijom Hrvatske, uspostavom konkurencije, boljim ugovorima, veæim plaæama, ovim ili onim, ali ipak je za tu vidnu i suštinsku promjenu najviše zaslužna ta ekipa urednika mlaðih generacija koja sada nosi tu bolju kvalitetu. Mirko Galiæ, za razliku od njih, pripadnik je jednog preživjelog novinarskog profila, ali svakako žilav svat. Iako je od sebe, vrlo snalažljivo, u javnosti napravio kult slobodnog novinarstva, Galiæ je zapravo poznat po tome što je uvijek osluškivao bilo politike i uvijek u politici tražio sebi zaleðe i dobru poziciju. Tako je zaradio svojih devet života u kojima mu, ni u komunizmu, ni za vrijeme Tuðmana, ni za vrijeme Raèana, ni sada, u doba Sanadera i Mesiæa, nikad nije bilo loše, a uvijek je izigravao žrtvu. Nije zato vjerojatno da je afera Mesiæ dokusurila Galiæa, ni u novinarstvu, ni u diplomaciji. Svaka æe politika uvijek trebati Mirka Galiæa, ovdje ili ondje.
|
AKTUALNO
|
|||||