Opinionator Politièki kruh

02.03.2007.

Sada na svakom uglu postoji pekarnica, otvorena nedjeljom i blagdanom. U socijalizmu smo kupovali kilogram kruha, a sada je taj kilogram otišao na dijetu tako da kupujemo štrucu, misleæi da kupujemo kilu pa nam se èini jeftinom. Na toj perceptivnoj razlici vrti se ogroman novac, toliki da su pekarski poduzetnici najavili poveæanje cijena. Logika je, kao i u svim drugim sluèajevima, neprijateljska prema kruhojelcima. Pekari kažu da im se iz trgovina vraæa 10 posto neprodanog kruha, što naravno moraju pokriti potrošaèi, a ne oni smanjenjem proizvodnje.
Do sada su se takva poskupljenja automatski usvajala, buduæi da se naoko radi o malim iznosima. Ovaj put je premijer Ivo Sanader izašao s ekonomski utemeljenim stavom protiv poskupljenja, što je zaista pohvalno. To govori da niska cijena kruha spada u visoku politiku. Ne samo zbog èinjenice da su mnoge vlade padale zbog divljanja cijena kruha ili da državnici poput Janeza Drnovšeka sami peku svoj kruh svagdašnji, nego zbog toga što je u siromašnoj zemlji kakva je Hrvatska svaka lipa, kako bi rekla Ankica Tuðman, važna.
Ali, ako je važna svaka lipa, tada mora biti važna i svaka kuna. Sanader je prosvjedovao na moguæu cijenu kruha, u što se praktièki ne bi smio miješati jer se radi o tržišnim zakonitostima, a da rijeè nije rekao o poskupljenju TV pretplate za tri kune, gdje je na neki naèin pozvaniji da intervenira. Sada pretplata iznosi kao boca plina na koju umirovljenik može kuhati cijeli mjesec, dok se na HTV-u mogu gledati samo grozni amerièki B filmovi. Može li Sanader ukinuti umirovljenicima javnu pretplatu na njihov privatni televizor?

Danko Plevnik

Povratak