Lokalna samouprava (ne) smije biti suvlasnik radija, novina i televizija

23.03.2007.

Usvoje li se kritike OESS-a o neprihvatljivoj praksi da suvlasništvo u lokalnim medijima imaju tijela lokalne uprave, Hrvatska bi mogla ostati bez najmanje pola radiostanica i nekoliko desetaka lokalnih novina. Naime, prema podacima Vijeæa za elektronièke medije, u Hrvatskoj rade 152 radiostanice, no broj onih u kojima suvlasništvo imaju lokalne vlasti nije poznat. Stoga se barata podatkom Željka Mataniæa iz Hrvatske udruge radija i novina (HURIN) koji je prije godinu dana izraèunao da lokalne vlasti imaju udio u vlasništvu èak 88 radiostanica. Na tom popisu samo je zagrebaèki Radio 101 visokobudžetni, a ostale radiostanice u kojima država na neki naèin ima udio u vlasništvu uglavnom su male i ne baš tako uspješne. Pa ipak, u misiji OESS-a tvrde da zemlje razvijene demokracije ne prakticiraju ovakav naèin vlasništva, i to ponajprije zbog politièke kontrole medija koja se u svijetu rijetko tolerira, a u Hrvatskoj je još do prije nekoliko godina bilo gotovo pravilo. No ne smatraju svi takve kritike opravdanima. Vlast dosad nije pokazivala veæi interes da se ovaj problem riješi tako što æe zabraniti lokalnim vlastima da budu suvlasnici pojedinih medija. Tako ni nacrt prijedloga izmjena Zakona o elektronièkim medijima koji je napravljen prije nekoliko mjeseci tom problemu nije posvetio ni slova. I u samom HURIN-u smatraju da bi takva zabrana bila zapravo kontraproduktivna za hrvatske prilike.

Javni mediji
"Ne bi bilo dobro da se vlasti apsolutno iskljuèi iz vlasništva lokalnih medija iz jednostavnog razloga što bi u tom sluèaju veliki broj, primjerice, radiostanica jednostavno propao", kaže Mataniæ, pojašnjavajuæi da na mnogim podruèjima u Hrvatskoj ne postoje komercijalni uvjeti za preživljavanje radiostanice pa su im injekcije lokalnih vlasti jedina slamka spasa. Ipak, Mataniæ vjeruje da ni sadašnji model nije dobar i da ga je potrebno mijenjati. Zbog toga zagovara zakonske izmjene kojima bi se to pitanje reguliralo, no dosad za njegove prijedloge vlasti nisu pokazale previše interesa. "Trebalo bi donijeti poseban zakon o javnim medijima u kojem bi se medijima dalo tri godine za prilagodbu novim uvjetima. Zagovaramo rješenja da se odobri takvo vlasništvo u podruèjima od posebne državne skrbi gdje ne postoje ekonomski uvjeti za preživljavanje èisto komercijalnih radiostanica, ali pod posebnim uvjetima", kaže Mataniæ. Prema njihovu prijedlogu, za takve bi medije vrijedila slièna pravila kao za javnu radioteleviziju, odnosno ti bi mediji morali imati tijelo (poput Programskog vijeæa na HRT-u) koje bi jamèilo ureðivaèke i novinarske slobode. Osim toga, javni mediji bi trebali imati manju minutažu za reklame od ostalih medija kako ne bi bili nelojalna konkurencija ostalim komercijalnim stanicama. Unatoè kritikama OESS-a Mataniæ tvrdi da Europska unija nema èvrst stav o tom pitanju što zna iz osobnog iskustva jer je èlan grupe za usklaðivanje medijskog zakonodavstva s pravnim steèevinama Europske unije. "Štoviše, nekima u EU je ovakav model èak i simpatièan jer u Europi prevladava mišljenje da su mediji previše pod utjecajem oglašivaèa", kaže Mataniæ. Doduše, zabrinutost OESS-a može se razumjeti s obzirom na dosadašnju praksu hrvatskih vlasti na svim razinama koje rijetko propuštaju priliku da utjeèu na ureðivaèku politiku medija kojima su u vlasništvu. Zbog toga i izvješæa o slobodi medija u svijetu uporno Hrvatsku stavljaju na nezavidna mjesta svoje ljestvice pa bi u rješavanju tog problema oèito trebalo krenuti èim prije. Denis Perièiæ, predsjednik Vijeæa za elektronièke medije, kaže da Vijeæe o tom problemu nije zauzimalo nikakav stav, ali osobno smatra da dosad udio u vlasništvu lokalnih vlasti nije nanosilo štetu tim medijima. "Ponegdje suvlasništvo može pomoæi radiopostajama jer na mnogim podruèjima nema moguænosti da radio marketinški preživi. S druge strane, postoji bojazan da organi lokalne samouprave utjeèu na kreativnost i slobodu novinara i urednika takvih medija. Dosad nisam primijetio da bi prisustvo lokalne samouprave u vlasništvu pojedinih medija moglo biti štetno za te medije", kaže Perièiæ.

Zanimljivo je, meðutim, da i Zakon o elektronièkim medijima ostavlja odreðene dvojbe. Primjerice, u Zakonu postoji èlanak koji kaže da "politièke stranke i koalicije ne smiju biti pokrovitelji programskog sadržaja osim u vrijeme izborne promidžbe". Buduæi da su u lokalnim vlastima politièke stranke i koalicije, èak bi se i na osnovi ovog èlanka mogla osporiti njihova praksa da financiraju medije. Ipak, tako daleko dosad još nitko nije išao. Meðu radiostanicama s najveæim godišnjim prihodima lokalne vlasti imaju udio samo u Radiju 101 (25 posto Grad Zagreb), a ostale su u privatnim rukama. Radio Dalmacija jedan je od uspješnijih dalmatinskih medija, a po prihodima se nalazi u prvih pet radiostanica u Hrvatskoj. Davor Mariæ, direktor toga radija, kaže da mu radiostanice u djelomiènom vlasništvu lokalnih vlasti nisu prava konkurencija, no slaže se da bi to pitanje trebalo regulirati. I njegov prijedlog slièan je Mataniæevu u jednom dijelu, no Mariæ vjeruje da bi zapravo radiostanice iz krajeva u kojima je nemoguæe takav posao voditi na vlastitim marketinškim prihodima jednostavno trebalo prikljuèiti Hrvatskom radiju. "Trebalo bi stanice na podruèjima od posebne državne skrbi prikljuèiti Hrvatskom radiju i da doðu na njihov proraèun. U tom sluèaju bi im se trebala smanjiti minutaža za reklame što bi bilo poštenije prema svima", kaže Mariæ.

Nelojalna konkurencija
Mariæu male stanice u kojima država na ovaj ili onaj naèin ima udio nisu konkurencija, situacija se mijenja kad se spomene Hrvatski radio. "Nelojalna konkurencija su nam zapravo regionalne stanice Hrvatskog radija jer drže cijenu marketinga od prije deset godina koja nema veze s realitetom. Da i ja imam pretplatu, vjerojatno bih se i sam tako ponašao", kaže Mataniæ ukazujuæi gdje je najveæi problem. Cijene marketinga ne razlikuju se mnogo. Regionalni HR 30 sekundi marketinga u udarnom terminu naplaæuje 270 kuna, a Radio Dalmacija 280 kuna. No u stvarnosti se stvar bitno mijenja s obzirom na to da si HR može priuštiti 60-postotni popust na ove cijene, a slièno rade i ostali veliki mediji. Problema s medijima èiji je (su)vlasnik lokalna vlast imaju i tiskani privatni mediji. Anðelko Erceg, vlasnik Makarske kronike, kaže da ih lokalna vlast ne ugrožava toliko financijski koliko im uskraæuje informacije te ih puštaju samo preko "svojih" medija. "Na našem podruèju postoje mediji u vlasništvu samog grada Makarske i tko god doðe na vlast pretvori ih u vlastiti album", kaže Erceg. Takvi mediji, kaže Erceg, prezentiraju nekvalitetno novinarstvo koje nemaju snage uæi u bit problema, veæ se uglavnom bave promocijom vlasti. I on smatra da bi bilo dobro regulirati pitanje vlasništva državnih tijela u hrvatskim medijima, ne vjeruje da bi se država tog kolaèiæa tako lako odrekla.

Saša Vejnoviæ

Povratak