Pastoral medija

23.03.2007.

Glavni širitelj nesnošljivosti prema medijima je osobno zagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ, koji je u ovih deset godina otkako je na Kaptolu nanio nesagledivu štetu relaciji Crkva - mediji. Premda je s formalne strane od samoga poèetka svoga mandata uveo dotad nepostojeæu službu vlastitog glasnogovornika, s druge se strane potpuno zatvorio prema medijima, držeæi da je povremeno pojavljivanje na konferencijama za novinare sasvim dovoljno za održivu komunikaciju.

No, Bozaniæevo držanje od samoga poèetka svima sugerira da su novinari i mediji nužno zlo, koje u što veæoj mjeri treba izbjegavati, ignorirati i katkad povremeno “pedagoški” pljusnuti preko vlastitih crkvenih medija. Bozaniæev hladni stav preslikao se gotovo na cijelu strukturu klera, pa je (uz èasne iznimke) gotovo nemoguæe naæi sugovornike na razne crkvene teme. Koristiti, primjerice, glasnogovornike u takve svrhe, uvjerili su se po stotinu puta mnogi kolege, bio je apsolutno jalov posao. No, još je jalovije sada kad u Bozaniæevu uredu nedostaje i ta èinovnièka služba, kojoj bi se novinari mogli javiti makar zbog formalnosti nižeg intenziteta. Naravno, ni novinari ni mediji u kojima rade nisu sveci (valjda to Crkva od njih i ne oèekuje), pa se Bozaniæeva medijska era pretvorila u najledenije doba do sada. Nikada kao sada, naime, nije bilo. Meðutim, Mrzljakov potez probudio je velike nade i naišao na odobravanje meðu svima koji o Crkvi nešto pišu. Kao prvo, novi je biskup nastupio iskreno, došavši meðu novinare i rekavši kako mu je bilo normalno da uprilièi taj susret jer su ga mnogi od podneva zvali za izjavu.

Dakle, jednak je prema svima. I crkvenim i graðanskim medijima. Kao drugo, tim je potezom stekao apsolutne simpatije i novinara i njihovih glasila, jer je oèito da se može raèunati na sugovornika na dulje staze, kojemu æe se, kao takvome, moæi uvijek izaæi u susret i medijski pomoæi u obavljanju njegova posla. I kao treæe, ali ne i najnevažnije, Mrzljak je svojom gestom dao oèiti znak da mu je bilo dovoljno samo par sati da sa sebe zbaci Bozaniæeve okove, kojima je bio sputan kao njemu podreðen, i da s prvim samostalnim koracima krene s gradnjom putova koji mu se èine dobrima.

Naravno, ove æe teze armiranobetonske vijuge u crkvenom vrhu odmah nagnati da zakljuèe kako se radi o udaru na jedinstvo Crkve, episkopalnu unisonost te nevjerojatno samoodrživo i samoživo poslušnièko jednoumlje, koje se s vrha hijerarhije širi prema dolje. Jer neprijatelj izvana ponovno napada, a njime upravlja nevidljivi, ali razorno moæan tajni centar, specijaliziran za umanjivanje uloge Crkve u društvu! Za koji, naravno, nitko ne zna gdje je, ali svi znamo da postoji.

A takvo je razmišljanje u stanju biti nepresušnim izvorom nesposobnosti, nekreativnosti i bezidejnosti svih onih crkvenih moænika, koji svoju pozu nipošto ne žele zamijeniti dijalogom, svoju ukoèenost srdaènošæu i svoju birokratsku dušu prepustiti vodstvu duha otvorenosti.

Baš kao što je to maestralno izveo novi biskup varaždinski, oèitavši svima lekciju iz praktiènog pastorala medija, pruživši im odmah ruku, što su oni spremno doèekali. Ne zbog toga kako bi uzdigli vlastitu taštinu ili javni ugled, nego iskljuèivo željni normalnih odnosa radi obavljanja svakodnevnog posla. 

Darko Pavièiæ

Povratak