Mesiæeva giljotina

19.07.2007.

Predsjednik Mesiæ u utorak naveèer brutalno je izvrijeðao sve novinare i urednike Hrvatske televizije upravo u intervjuu koji je vodila HTV-ova urednica Sanja Mikleuševiæ. Njoj nije bilo ugodno, a Mesiæ je nadmeno likovao zato što je pred cijelom nacijom tako efektno oèitao predsjednièku lekciju javnoj televiziji. Predsjednik je, dakle, krajnje nezadovoljan kako su i tiskani i elektronski mediji tretirali otkriæe da se njegov savjetnik Perkoviæ sastao s optuženikom Zagorcem u hotelskoj sobi u Beèu, s bjeguncem za kojom je u Hrvatskoj prethodno izdana tjeralica, a Austriji upuæen zahtjev za izruèenje. Pa je urednica Mikleuševiæ giljotinirana i za HTV, ali i za sve druge.

Mislim da Hrvatsko novinarsko društvo nakon toga treba zatražiti razgovor s predsjednikom Republike i potom o rezultatima izvijestiti cjelokupnu javnost. Ceh ne može i ne smije odšutjeti tako neodmjeren, neutemeljen i divljaèki napad na novinarsku profesiju jer æe sutra bilo koji dužnosnik vlasti, pouèen neslavnim predsjednikovim primjerom, s novinarima brisati cipele kad god ushtjedne. A ako ih se ne sprijeèi da brišu cipele s novinarima, onda se graðani mogu pozdraviti s pravom na informiranje i pravom da im se predoèe argumentacije o svakoj i bilo kojoj relevantnoj društvenoj stvari.      

Kakvu mi to kulturu razvijamo kad šef države osobno pljuje po medijima zato što su publici pokušali pribaviti barem dio odgovora na sva pitanja koja je nametnula vijest o tajnom susretu Ureda Predsjednika i optuženog generala Zagorca? Njih je, kao što znamo, bilo mnogo i premnogo, ozbiljna su i ovdje ih neæemo ponavljati. Ali izgleda da predsjednika treba podsjetiti èemu mediji uopæe služe. Služe, dakle, tome da o dogaðajima obavijeste i da ih razjasne, pogotovo u situacijama kad se bitne informacije prikrivaju. To je svih ovih dana, kad je rijeè o sluèaju Perkoviæ-Zagorec, èinila Hrvatske televizija, to su èinili svi koji imaju novinarsku iskaznicu. Upravo to je bila njihova dužnost. Kao što je dužnost predsjednika Republike da, pristojno i ozbiljno, odgovara na pitanja javnosti. Što bi se, uostalom, u Hrvatskoj ikad otkrilo, razjasnilo i pokrenulo da to nisu odradili mediji?  

Mesiæ, na žalost, smatra da je cijeli taj napor novinarske profesije pogrešan. Njegova poduka glasi da su mediji “trebali objaviti tu vijest, a ostalo prepustiti nadležnim organima”.

S takvim uvjerenjem doista ne bi imalo smisla polemizirati da ga je uz pivo iznio Ante u gostionici Dva ferala. Logièno je da je predsjednik Republike bijesan što je cijela ta prièa sa Zagorcem i Perkoviæem izašla u javnost jer bilo je mišljeno da za nju ne sazna. Ali trebao ju je onda bolje skriti. Njihovo je da skrivaju, ako im je do toga, naše je da otkrivamo.

Ne zalažem se ni najmanje za to da se novinari tretiraju kao svete krave i da ih se ne smije dirati, niti sam pobornik obranaške cehovske solidarnosti koja se ponekad razvija kad je posve oèigledno da su mediji nešto napravili kako ne valja. Takoðer sam protivnik toga da se kritika zbog novinarske pogreške automatski delegitimira opæom drekom o napadu na medijske slobode. No mediji doista moraju biti zaštiæeni od neosnovanih i paušalnih prozivki kakvima ih je, s ekrana HTV-a, izložio predsjednik Mesiæ u svojoj višeminutnoj optužnici. Danas on, juèer netko drugi, sutra netko treæi.   

Sanja Modriæ

Povratak