Blog i batina

20.10.2007.

Tako je i u najnovijem sluèaju s hapšenjem slobodnog novinara Željka Peratoviæa: umjesto lanèane proizvodnje straha, na djelu je solidariziranje u redovima struke. Umjesto demonstracije mišiæa, državni aparat ispada slab, paranoièan i nesuvisao. Sila koja se boji pisanja usamljenog novinara-blogera u svim je aspektima šaka jada, a ne snaga dostojna ièijeg respekta. Vrlo je nezgodna koincidencija da se uz lik i djelo Željka Peratoviæa u prvom redu vezuje istraživanje ratnih zloèina na podruèju Gospiæa.
U njegove zadnje radove snažno je involvirano i ime HDZ-ova uglednika i potpredsjednika Sabora Darka Milinoviæa. No, stranka koja bi se u jeku kampanje odluèila na spektakularno hapšenje novinara, èak i da je posrijedi dokazani pedofil, svjesno bi odabrala vlastitu štetu. To je pogotovo osjetljiv èin za HDZ, zbog politièke popudbine devedesetih koju vuku za sobom. Zato je malo vjerojatno da je u odluku o pritvaranju Peratoviæa upleten Sanader koji u zadnje vrijeme minuciozno odvaguje svaki potez i svaku rijeè. I popis spornih dokumenata iz Peratoviæeva kompjutora aludira da bi se autorstvo nad ovim èinom prije moglo tražiti u osobnoj osveti Stipe Mesiæa.
Kakogod bilo, sve razine odgovornih za ovu bi brutalnost trebale položiti raèune. Ako je zbog represije nad novinarkom Puljiz morao abdicirati prošli šef POA-e, barem približnu razinu demokratskih standarda trebalo bi slijediti i u sluèaju Peratoviæ.

Povratak