|
|
Arhiva "Iz medija"
Potpuna je besmislica da je Putin naredio ubojstvo Politkovskaje 20.10.2007.
Prije dva tjedna obilježena je prva godišnjica ubojstva opozicijske novinarke Ane Stepanovne Politkovskaje. Ovoga tjedna najavljeno je i podizanje prvih optužnica u tom sluèaju. No ta vijest u ruskoj javnosti nije ostavila veæeg traga. Razloge je pokušao objasniti Roman Schleinov, kolega ustrijeljene Politkovskaje iz lista Novaja Gazeta.
Zanimljiv je to list jer osim što je jedno od rijetkih opozicijskih glasila s veæom nakladom (oko 500 tisuæa primjeraka), na meti njegovih najistaknutijih novinara nije samo ruska vlada, nego i neke institucije civilnog društva. Roman Schleinov u Novaji Gazeti radi veæ 11 godina i danas je urednik za istraživaèko novinarstvo.
| Hladnokrvnost, gotovo flegmatiènost kojom urednik Schleinov govori o nasilju nad novinarima u Rusiji, u neobiènom je odnosu s èinjenicom da je samo iz njegove redakcije proteklih godina troje ljudi životom platilo svoj rad | Posve neoèekivano, o Politkovskaji kao osobi nije želio govoriti. “Ana je pisala osvrte za list. Poznavao sam je površno, samo kao kolegicu, ali nisam joj bio prijatelj i stoga ne bih o njoj govorio iz emocionalne perspektive”, rekao je Schleinov èiji se ured nalazi svega 20-ak metara od sobe u kojoj je i danas prazan radni stol s nagradama i fotografijom Ane Politkovskaje, prosijede, krhke žene topla pogleda.
Hladnokrvnost, gotovo flegmatiènost kojom urednik Schleinov govori o nasilju nad novinarima u Rusiji, u neobiènom je odnosu s èinjenicom da je samo iz njegove redakcije proteklih godina troje ljudi životom platilo svoj rad: Igor Dominikov (2000.), Jurij Šèekoèihin (2003.) i Ana Politkovskaja (2006.).
• Uhiæenje desetorice osumnjièenih za organizaciju ubojstva Ane Politkovskaje ovog ljeta, zatim nedavne objave da se zna poèinitelj, ali ne i naruèitelj atentata, na Zapadu su primljeni s dozom skepse. Kako u Novaji Gazeti gledate na istragu o ubojstvu svoje novinarke?
- Doista je ostvaren velik napredak. Za ruske pojmove, deset mjeseci od ubojstva do prvih znaèajnih rezultata istrage kratak je period. Naravno, koliko je dobar posao odradila policija vidjet æe se tek na sudu, po kvaliteti prikupljenih dokaza. No optimistièni smo jer su u istragu ukljuèena i dva naša novinara tako da imamo uvid u rad policije.
• Možete li prema dosadašnjim saznanjima bar precizirati milje iz kojeg je stigla naredba za atentat?
- Ne smijemo otkrivati imena, ni pojedinosti o istrazi. (Poznato je da je uhiæena èeèenska skupina povezana s tamošnjim vladajuæim politièarem Šamilom Burajevim te da je osumnjièen i potpukovnik FSB-a Pavel Rjaguzov, op. a). Policija je u poèetku baratala sa šest verzija, sada je istraga svedena na dvije. Politkovskaja je pisala o mnogim stvarima, stvorila si je mnogo neprijatelja i stoga je situacija veoma kompleksna. Još je teško procijeniti je li ubojstvo naruèio netko direktno pogoðen njezinim pisanjem ili netko tko je želio da ubojstvo samo tako izgleda.
• U zapadnim medijima Politkovskaju se najèešæe opisuje sintagmom ‘ubijena žestoka kritièarka Vladimira Putina’. Tako se direktno ili indirektno za njezinu smrt sumnjièi najuži državni vrh. Vi, meðutim, zastupate bitno drukèije mišljenje…
- To su simplifikacije koje se stvaraju na zapadu. Optužbe koje je plasirao pokojni špijun Aleksandar Litvinenko - da je ubojstvo naše novinarke naruèio sam Putin - totalna su besmislica! Morate znati da u Rusiji praktièki ne postoji civilno društvo, ne postoji pritisak javnosti na državne dužnosnike.
Pritom novine nemaju ni približan utjecaj kao televizija. Zato politièar poput Putina nema razloga sudjelovati u stvaranju takvog skandala. Posebno politièar koji djeluje u medijski pomno praæenoj Moskvi, da ide likvidirati novinara i tako navuæi golem publicitet, pritisak meðunarodne zajednice i stranih medija…
• Ali u Rusiji je od samostalnosti ubijeno skoro 300 novinara!
 Premda je to nemoguæe i beskorisno, Putinova garnitura doista vjeruje da treba stvoriti monolitnu strukturu, tvrðavu koja æe ih braniti od vanjskih utjecaja. Ne shvaæaju da im treba opozicija kako bi sustav bio efektivniji | - Da, ali veæina ih je radila izvan Moskve i Sankt Peterburga - u dalekim provincijama. Istina, bilo je umorstava i po Moskvi, no svega nekoliko. Za europske je prilike i jedan ubijeni novinar skandalozna vijest, no ovdje se novinare truje, upucava, baca sa 12. kata i umlaæuje veæ skoro 20 godina. Još od 90-ih stradavaju javni ljudi, od medijskih djelatnika do biznismena. Ne vidim veliku razliku izmeðu tog vremena i Putinove ere. Usto, ne možete pojednostavljivati i reæi da su svi kritièari Putina u Rusiji ugroženi.
Veæina moskovskih istraživaèkih novinara zaposlenih u Novaji Gazeti nema takvih iskustava. Ljudi u Kremlju ipak shvaæaju da im u današnjem društvu kritièko pisanje ne predstavlja realnu opasnost. Radije se odluèuju za sudske tužbe koje kroz korumpirano pravosuðe u pravilu dobivaju. Novinari su proteklih godina najèešæe ginuli radeæi na ‘malim’ lokalnim temama koje nisu imale širu državnu važnost.
• Zašto su daleke provincije opasnije za novinare od središnje Rusije?
- Dio odgovora leži i u samoj prirodi ruskog novinarstva èiji je ponajveæi problem ekstremna korumpiranost. U dalekim regijama novinaru je nemoguæe neovisno raditi jer medije drže suprostavljeni poslovno-politièki klanovi. Tajkuni i politièari u borbi za prevlast tijesno su povezani s lokalnim tajnim službama, tužiteljstvom, gangsterskim skupinama. Novinari u toj borbi postaju njihovo oruðe.
Objavljuju naruèene èlanke, jednosmjerne, èinjenicama nepotkrijepljene pamflete. Katkad se i sam zgrozim kad vidim te tekstove. Kad proèitate da je npr. negdje u Sibiru ili na Kavkazu policija uletjela u redakciju i oduzela kompjutore, to najèešæe nije zatiranje nezavisnih medija, nego obraèun prije opisanih interesnih skupina kojima su mediji sredstvo za kompromitiranje neprijatelja. Napadi na slobodno novinarstvo manji su dio nasilja nad novinarima u Rusiji.
• Koja je odgovornost aktualnog režima za takvo stanje?
| Putin se bacio na jaèanje birokracije i u tome je uspio - ojaèao je državu na naèin kako on razumije državu. Okružio se bliskim ljudima, dugogodišnjim suradnicima, prijateljima. I sada su oko njega razni njemu bliski klanovi moæi koji se meðusobno trude dokazati voði da su mu lojalniji od onih drugih | - Premda je to nemoguæe i beskorisno, Putinova garnitura doista vjeruje da treba stvoriti monolitnu strukturu, tvrðavu koja æe ih braniti od vanjskih utjecaja. Ne shvaæaju da im treba opozicija kako bi sustav bio efektivniji. Zasad svaku kritiku tretiraju kao napad vanjskog neprijatelja. Vlada mentalitet podozrivosti: svatko je sumnjiv. Kvaka je, meðutim, u tome da su u mnogo sluèajeva bili apsolutno u pravu!
U situaciji u kojoj civilno društvo ne zna i ne želi utjecati na politiku i administraciju, domaæem profesionalcu lako je uoèiti da odreðeni pokušaji medijske diskreditacije javnih osoba u Rusiji dolaze od interesnih skupina za koje se baš ne može reæi da predstavljaju civilno društvo. Ono jednostavno ne postavlja takva pitanja.
• Politkovskaja je svojedobno napisala da su ljudi u Rusiji sami odgovorni za prirodu Putinova režima koji naziva terorizirajuæim poretkom koji uništava protivnike i tretira narod kao stoku. Stanje ruske javnosti opisuje kao ‘bezgraniènu apatiju’…
- Slažem se. Rusko društvo ne želi nadzirati vlast, ovdje ne postoji iskustvo o tome. Zbog toga državni dužnosnici nemaju osjeæaj odgovornosti pred javnosti. Takav odnos ne proizlazi iz straha, veæ iz društvene lijenosti. Rusija nisu samo Moskva i Sankt Peterburg. U ostatku zemlje posebno dominira spomenuti mentalitet. Možda jedna desetina Rusa razmišlja o problemima o kojima vi i ja sada razgovaramo. Evo, pogledajte najnovije istraživanje: Putin uživa potporu 63 posto biraèa. Više od 40 posto ih misli da opozicija uopæe nije potrebna, a 33 posto ne zna odogovor na to pitanje!
• Što vi osobno mislite o Putinu?
- Ne volim o njemu i ljudima koji ga okružuju razmišljati kao o nekim užasnim èudovištima. To su tipovi koji su došli na vlast i pokušavaju ustrojiti državu po svojoj ideji. Putin se bacio na jaèanje birokracije i u tome je uspio - ojaèao je državu na naèin kako on razumije državu. Okružio se bliskim ljudima, dugogodišnjim suradnicima, prijateljima. I sada su oko njega razni njemu bliski klanovi moæi koji se meðsobno trude dokazati voði da su mu lojalniji od onih drugih.
• A uloga medija u tom odnosu država-graðani-javno mnijenje? Nisu li 90-ih medijske slobode ipak bile na višoj razini?
- Ne bih se složio da je tada postojalo bolje novinarstvo. Scena je djelovala raznovrsnije, ali medije su držali sumnjivi oligarsi koji su se meðusobno beskrupulozno nadmetali. No, nisam uvjeren da je tadašnje novinarstvo znaèajno pridonijelo razvitku graðanske samosvjesti. Jedan od kljuènih uvjeta za stvaranje pozitivne slike o sebi Putinov režim ispunio je uspostavivši posvemašnju kontrolu nad televizijom. Ondje nema opozicije. Medija koji se smatraju opozicijskima poput našeg ima, no nisu utjecajni.
• Oprostite, ali na prosjeènom kiosku baš i ne vidim neki provokativni opozicijski list koji bi ozbiljno propitivao kljuène teme i aktere politièkog života.
- To je zato što veæinu tiskovina posjeduju krupni biznismeni koji žele dokazati lojalnost ili su bliski državnim megakompanijama kao što je Gazprom i ne žele ugroziti svoje poslove provocirajuæi vlast. I ne samo oni - sva središta moæi u Rusiji trude se iskazati lojalnost Putinu. Zašto, primjerice, Lužkov radi onaj cirkus oko opstruiranja prosvjeda koalicije Druga Rusija? Uvjeren sam da Putin ne stoji iza toga.
Lužkovu se drma gradonaèelnièka fotelja i ne smije si dopustiti da netko od brojnih neprijatelja pronaðe razlog da ga diskreditira pred Putinom, da može reæi ‘vidi kako ovaj Lužkov podupire opoziciju!’. Zato se na toj minijaturnoj i zapravo smiješnoj skupini provodi groteskna represija.
Povratak
|
 |
|
