hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Arhiva "Iz medija"

Tko je državnom vrhu podmetnuo menzu?

22.10.2007.

Gradnja je u Hrvatskoj doista na niskim granama kad se više ne zna kvalitetno sagraditi èak ni jedno obièno Potemkinovo selo. Sveuèilišni kampus u Zagrebu ne bi trebalo svrstavati u tu kategoriju gradnje jer on zaista nije samo kulisa, ali ga je cirkus s restoranom otvorenim za politièare, a zatvorenim za studente sveo upravo na takav jedan politièko-iluzionistièki projekt.

Tko je za to kriv? Naravno, novinari koji su o tome pisali i studenti koji su im se žalili. Prema priopæenju iz rektorata Sveuèilišta ispada da skandala zapravo i nema, a gotovo su sve primjedbe odbacili ocijenivši ih “neutemeljenima, zlonamjernima i preuvelièanima”. Jedina svinjarija - intelektualno nazvana propustom - za koju su priznali da im se dogodila jest kašnjenje otvaranja kuhinje. Zbog takvog zakljuèka, jedinog moguæeg, izravno nadležni ravnatelj Studentskog centra Niko Vidoviæ nije si mogao priuštiti rektorski luksuz odbacivanja “neutemeljenih, zlonamjernih i preuvelièanih” primjedbi pa je zato odbacio dvojicu najbližih suradnika. Buduæi da je on sam valjda jedan od onih nezamjenjivih i nesmjenjivih kotaèiæa bez kojih bi stao cijeli pogon Zagrebaèkog holdinga, smijenio je pomoænika za opæe tehnièke poslove i pomoænika za prehranu. Onaj prvi, Vlado Botica, šokiran smjenom, novinarima je izjavio da ga je ravnatelj nazvao telefonom i razriješio ga dužnosti s jednim, jedinim obrazloženjem: nekoga mora smijeniti. I pritom ga je još, citiraju novine Boticu, zamolio da se ne ljuti i ne pravi galamu oko toga.

"" I
Doista nije katastrofa niti pitanje opstanka države i nacije hoæe li jedna menza i jedno centralno grijanje proraditi mjesec ranije ili kasnije. Samo neka proradi. U normalnim je vremenima tako. Ali ovo nije normalno, nego predizborno vrijeme i mjesec kasnije nekima može znaèiti smak svijeta, potpunu i vjeènu pomrèinu Sunca, kraj postojanja cijelog jednog njima poznatog svijeta, svemira u kojem su oni na vlasti. Takva nenormalna vremena jednima su ispunjena tjeskobom predsmrtnog èasa, druge drži nada u skoro uskrsnuæe, a treæi su potpuno neuraèunljivi jer ih naizmjence ili èak istodobno trese i jedno i drugo. Uglavnom, kada si u takvom vremenu pozvan na otvaranje neèega, još tako važnog da æe to sigurno snimiti i nekoliko kamera, ne provjeravaš uporabne i ostale dozvole.

A besplatan obrok koji se pritom ponudi ionako se nikada ne odbija. I tako je cijeli državni vrh, a taj se pojam veæ dulje vrijeme pojavljuje kao trojstvo Mesiæ-Sanader-Bandiæ, namagarèen. Ispali su na hranu, slavu i predizborne bodove lakomi naivci, a namjera im je bila najbolja: pokazati svojim složnim prisustvom tom sveèanom èinu kako u ovoj državi postoji iznimno snažna politièka volja i konsenzus oko toga da je Hrvatska zemlja znanja. No, njihovo znanje o državnom aparatu i mehanizmima koji tom zemljom vladaju je oèajno. Naravno, da sve odgovorne službe i svaki pojedinac u njima odgovorno radi svoj posao, ovako nešto ne bi uopæe bilo moguæe. Buduæi da su topli mamac u studentskoj menzi zagrizli ljudi koji predstavljaju razlièite politièke stranke i opcije, nitko do sada nije poèeo tražiti krivca za podmetanje afere, kao što je u sluèaju hapšenja novinara Željka Peratoviæa premijer Sanader ostavio otvorenom i opciju svjesnog i namjernog izazivanja skandala u svrhu nanošenja štete aktualnoj vlasti. Meni osobno bilo bi jako drago da u akademskoj zajednici postoji neki duhoviti genijalac koji je proždrljivom vrhu politièke elite svjesno podmetnuo cijeli jedan kampus i menzu samo da pokaže koliko je plitko, površno, neuvjerljivo i manekensko njihovo zaklinjanje u znanje. Ali, u cijeloj prièi meni osobno je najporaznije upravo priopæenje iz rektorata Sveuèilišta koje pokazuje da su oni koji bi trebali biti svjetlonoše i štitonoše tog famoznog znanja obièna kukavet koja se svojevoljno baca pred noge politièarima. Umjesto da vlast zauzme stav mirno kad govore rektori, dekani i akademici, veæina tih naših besmrtnika spremna je prostirati Potemkinove trpeze i èekati na mrvice. Je li itko u prateæoj sviti politièara te subote na Borongaju znao da sudjeluje samo u predizbornoj predstavi?

Oni koji jesu korumpirani su poltroni koji bez obzira na sve diplome i znanja ne smiju i ne mogu biti uzorima i uèiteljima novoj generaciji Hrvata i Europljana. Onima, pak, koji možda nisu znali da su dio farse, ionako su sva znanja i zvanja uzaludna jer nemaju pojma ni o èemu pa bolje da nikoga ništa i ne uèe.

I zato cijeli ovaj sluèaj ne da nije preuvelièan, nego bi se, dapaèe, upravo na temelju njega moglo iz žita istrijebiti dosta kukolja. Kad bi se htjelo i znalo. Ako, pak, ni rektor Sveuèilišta više ne vjeruje u svoju misiju i svojevoljno se odrièe autoriteta koji mu po funkciji pripada, bolje neka odmah ustupi svoju fotelju nekom Bandiæevom menadžeru, a nad kapiju novog kampusa neka objesi mramornu ploèu i u njoj velikim rimskim slovima uklesan natpis MILAN MATER STUDIORUM.

Povratak

AKTUALNO