Robert Tomiæ Zuber: Svjedoèanstvo na najvišoj razini naše dokumentaristike

13.12.2007.

HRT-ov urednik i voditelj Robert Zuber odrastao je kod udomitelja, s biološkom majkom jedva je imao kontakta, a oca nikad nije upoznao. Pravim ocem smatrao je svog udomitelja, èije je prezime nedavno uzeo, tako da se sada zove Robert Tomiæ Zuber.

 “Obiteljski album” u utorak uveèer imao je premijeru u CineStaru Novi Zagreb, sada pod efektnijim naslovom “Sluèajni sin”. Iako se videoslika pomalo raspadala na velikom ekranu, film se morao dojmiti gledatelja.

Nije baš èest sluèaj da neka javna liènost, pogotovo ne sudionik fenomenalno popularnog showa “Zvijezde pjevaju”, uzme kameru i pedantno bilježi sve što mu se dogodilo tijekom traženja biološkog oca i majke. Potonju je najprije snimio skrivenom kamerom, a zatim - kako je veæ obièaj u politièki korektnim sredinama zatražio od nje dozvolu da taj materijal uvrsti u dokumentarac.

Poslije ju se doveo u tijesan prostor u kojem se kamera zapiljila u nju i snimala njezine suze, no ništa od toga ne doima se eksploatacijski niti stvara dojam osveæivanja zbog davne nepravde. Film se gleda kao distancirana triler-drama u kojoj se gledatelja neprestano zasipa novim saznanjima, da bi naposljetku neoèekivana okolnost uèinila èitavu potragu pomalo apsurdnom. Zašto tražiti nešto što veæ imaš?!

 U “Sluèajnom sinu” Zuber hladnokrvno niže èinjenice iz svog životopisa i gotovo ništa ne prešuæuje. Je li to jedinstven pothvat? Baš i nije, jer smo prije dvije godine vidjeli “Polusestru” Ljiljane Šišmanoviæ.

No, ostavimo pitanje originalnosti po strani. Zuberov je film uzbudljivo svjedoèanstvo, na najvišoj razini hrvatske dokumentaristike.

Povratak