Al Capone na hrvatski naèin

17.12.2007.

Novinar Globusa Gordan Maliæ dijelio je na Danima novinarstva u Opatiji pisma koja je Hrvoje Petraè pisao svom starom pajdašu Ivi Pukaniæu. Ona umnogome podsjeæaju na formu naroèito popularnu u novoj hrvatskoj literaturi - roman s kljuèem. U njima se iznose optužbe na raèun državnog neprijatelja broj jedan Vladimira Zagorca, ponavlja se tvrdnja da su Ivo Sanader i Miomir Žužul "zamraèili" lovu iz Brodosplita, spominju se likovi poput Stipe "kaktusa" Mesiæa i glasnogovornika Vlade Ratka Maèeka, a danima se nagaða tko je ta pisma pustio u javnost: policija, državno odvjetništvo, Pukaniæeva žena ili njezina prijateljica Sanja Sarnavka. U ovom sluèaju na vidjelo izlaze sva obilježja ove hrvatske mafijaško-politièko-novinarske moèvare. (Uz upadljivo izuzeæe Željka Peratoviæ).

Dakle, Gordan Maliæ frustriran je èinjenicom da šef njegove korporacije, Nino Paviæ, ne želi objaviti ta Petraèeva pisma. To je sasvim logièno, s obzirom da se u njima napada Paviæeva starog prijatelja Sanadera, a u neugodnu poziciju dovodi novog prijatelja Pukaniæa s kojim je nedavno potpisao pakt o nenapadanju. Nadalje, èinjenica da je Hrvoje Petraè prijatelj Ive Pukaniæa ni po èemu ne bi trebala biti senzacionalna, kao ni da se u njima napada zajednièki neprijatelj Zagorec, a spominju zajednièki prijatelji Mesiæ i Maèek.

Opet je bitno tko je materijal pustio u javnost i zašto, a ne što piše u njemu

Nikoga ne bi trebalo iznenaditi ni spominjanje Sanadera i Žužula u kontekstu nestalih novaca iz Brodosplita, s obzirom da je to naveliko spominjano u (samo nekim) novinama, ali nitko od nadležnih nije to ozbiljno shvatio. To je takoðer odlika hrvatske pravne države: ona s punim povjerenjem prima Petraèeve optužbe na raèun Vladimira Zagorca, koje je iznio na vlastitom suðenju za otmicu Zagorèeva sina (i na kojem se Zagorec od žrtve naglo prometnuo u zloèinca), a ne obaziru se na njegove optužbe na raèun Sanadera i njegove ekipe.

Takoðer, nikoga posebno ne iznenaðuje što se Pukaniæ brani klasiènom taktikom koju je on toliko puta osuðivao, objavljujuæi svoje "senzacije": Tko je pustio pisma u javnost? Tako se ne razglaba o sadržaju Petraèevih pisama, veæ o tome tko ih je pustio u javnost. Ne sjeæamo se da je Puki kod objave afere Grupo u propaloj Republici otkrio tko je taj materijal pustio u javnost i zašto.

I naravno, nikoga ne èudi što se u kuloarima tvrdi da iza svega stoji predsjednik Mesiæ, stari Petraèev i Pukijev prijatelj, koji na taj naèin (dakle, denunciranjem Sanadera) navodno želi osujetiti HDZ-ovo formiranje Vlade i ostanak Sanadera na vlasti. Jer, sjeæamo se, Petraè je navodno Mesiæu platio kampanju, poslao mu kutiju vina u stožer, Ivana Šikiæ bila je glasnogovornica prve kampanje, Ivo Pukaniæ dvorski novinar, a Željko Bagiæ savjetnik i tajnik Ureda predsjednika koji je kumovao Mesiæevoj blamaži oko predaje Gotovine.

I eto, vidite kako je lako u Hrvatskoj složiti mafijaško-politièki mozaik. Malo podvale, malo istine, malo mašte i dedukcije, mrvica logike i eto križaljke koje se ne bi posramio ni Al Caponeov Chicago iz tridesetih godina.

U Hrvatskoj svi znaju sve i nitko ne zna ništa

Sve je istina. I ništa nije istina. Uostalom, tko je taj koji æe otkriti istinu i tko su oni koji æe mu povjerovati? Tko æe vjerovati Petraèu i zašto? Tko æe uopæe smjeti istraživati njegove navode i riskirati da se spotakne o nešto što bi ga moglo doæi glave? Ne mislimo tu na novinare, nego na istražitelje. Jedno je pokrenuti jedinstvenu politièko-medijsku hajku na Zagorca (i to slijedom Petraèevih rijeèi!), a sasvim nešto drugo rašèišæavati Sanaderovu, Bandiæevu ili bilo èiju ulogu u bilo èemu. Zoran Milanoviæ prijetio se da æe nakon dolaska na vlast istražiti imovinu Ive Sanadera. Baš bismo voljeli vidjeti koliko daleko bi dospio. Prije nego što bi shvatio da se u ovoj moèvari vrlo lako od lovca može pretvoriti u lovinu.

U Hrvatskoj može pasti samo onaj kojemu državni vrh, iz bilo kojih razloga, okrene palac dolje: Glavaš, Petraè, Zagorec, Cvik, Maestrovi asistenti, sitnež iz Gruntovnice... Ostali moraju èekati svoj red.

U Hrvatskoj svi znaju sve. I nitko ne zna ništa. Ovakva pisma ne služe nièemu, osim uveseljavanju širokih narodnih masa koje su odavno donijele (ili trebale donijeti) svoj sud o svim akterima tog "romana s kljuèem". Onaj tko ne vjeruje da su Sanader i Žužul bili umoèeni u Brodosplit, neæe promijeniti mišljenje nakon Petraèeva pisma. Ako je Mesiæ na ovaj naèin mislio odvratiti "žuto-zelenu" koaliciju od suradnje sa Sanaderom, onda stvarno ne zna s kim ima posla. S nestrpljenjem se oèekuju novi nastavci lepoglavskih "romana s kljuèem", ako ništa drugo, a ono da nas podsjete u kakvom društvu živimo.

Tomislav Klauški

Povratak