Sjeme zla

19.12.2007.

Daleko su ona vremena kad se nacija mjesecima i godinama zgražala nad okrutnošæu Šefke Hodžiæ ili Trobecovim jezivim krušnim peæima. U ta doba jedan je svirepi zloèin bio dostatan za preprièavanje kroz cijelu petoljetku. A onda je stigao rat, za njim tranzicija u divlji kapitalizam, oboje praæeni globalizacijom. Stigli su nam potom i Big Brother i Fear Factor i svakoveèernji obroci TV-forenzike, pa je stigla ovca Dolly, za njom Paris Hilton, kanibali, pedofili, Anna Nicole Smith, snuff-filmovi, mafijaške egzekucije na našim ulicama, razne koze i guske koje planetarnim zvijezdama postaju samo zato što su se negdje javno našmrkale ili opile, pa mala Maddie... Zloèini, perverzije i poroci postali su, bez kucanja i pitanja, sustanarima u svakom domu i svatko se od nas sad s njima nosi kako zna i umije.
Juèer smo, na primjer, svi prièali o nevjenèanoj udovici Ivani Šikiæ koja je, puna dva dana nakon ubojstva Davora Zeèeviæa, sudskim putem zatražila da se iz mrtvih mošnji njenog dragog izvuèe sjeme kojim bi se ona potom umjetno oplodila. Kad su se suci malo pribrali i objasnili joj kako tako zaèeto dijete najvjerojatnije ne bi moglo naslijediti pokojnikovu imovinu, prestala se pojavljivati na sudu...
Osim što je jeziva i odurna do bola, ta je prièa i potvrðena s više strana, ali – samo anonimno. To pak ostavlja tanušnu teorijsku moguænost da ju je netko u cijelosti izmislio i zlurado plasirao medijima. Zamislite kakav bi to tek perverzni um trebao biti!
To je prièa nad kojom smo se svi zgražali juèer, danas je veæ na redu neka sasvim nova, još ljepša i morbidnija, nema sumnje.
O èemu æemo prièati sutra?

Povratak