A istina je najsmješnija šala na svijetu, reèe jednom George Bernard Shaw. Morate priznati, svi koji ste bar i površno pratili cijelu prièu o lovu na Bilogori i haškom optuženiku koji tamo nije smio biti, da je iznimno duhovita. Jer, smijemo se uglavnom ljudskoj gluposti, a u ovoj prièi ima je napretek.
Jedna od smiješnih istina u ovoj bizarnoj politièkoj šali je ta da se virovitièki gradonaèelnik isprièao hrvatskoj javnosti, i samom generalu Mladenu Markaèu, no on se isprièao samo zbog toga što istinu nije uspio zataškati. Njegove izjave nakon izricanja isprike takoðer su dobra šala. “Grad Virovitica nije organizator lova, nisam lovac, nisam sudjelovao u lovu, a s obzirom na moja vjerska uvjerenja, ne bih ni mogao sudjelovati”, rekao je Kožnjak u srijedu u dvorani prepunoj novinara, odmah potom priznajuæi da je bio na veèeri nakon bilogorskog lova. No, ono što slijedi upravo je urnebesno smiješno. “Nisam znao za fotografiranje, nisam znao da je referent za odnose s javnošæu napisao takvu vijest i da je novinskim redakcijama poslao fotografije. Da sam znao za to, ne bih dopustio slanje takvih fotografija jer ne podržavam lov”, poentirao je gradonaèelnik. Ma, kakav dobar vic. Imao je sve – uvod koji privlaèi pozornost, zaplet i izvrsnu poantu. Za sve je kriv neiskusni i nepromišljeni mladac koji još nije svjestan da narod nikako ne smije znati istinu, jer to nije dobro za njega.
Sluèajni heroj
Kao u onom vicu u kojem se Mujo požali psihijatru da ga nitko ne shvaæa ozbiljno. “Ma, nemojte?”, u nevjerici kaže doktor i odvali u smijeh.
Kronologiju “sluèaja vepar” vjerojatno dobro znate. Prvo su medijima poslane fotografije lovaca okruženih ubijenim divljim svinjama i priopæenje o lovu, onda je stigao demanti i verzija prema kojoj je u pitanju lov od prije èetiri godine. Onda su novinari vrlo jednostavno dokazali da ipak nije tako, onda je general Mladen Markaè prebaèen u haški pritvor, a ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin podnio ostavku svom šefu Ivi Sanaderu. Potom je, nakon nekoliko dana znakovite šutnje svih upletenih ili predugog i besplodnog smišljanja kako popraviti štetu, došla ta smiješna isprika gradonaèelnika Kožnjaka, a za njom i isprika žrtvenog janjeta – glasnogovornika Ribiæa. Taj je jadni referent svakako zaslužio nagradu za junaštvo godine. No, on je ovdje samo sluèajni heroj.
Kapitalci
Afere nastaju iz laži koje odjednom i obièno posve sluèajno postanu smiješna istina. Samo politièari na vlasti i budale neæe se nasmijati na razvoj situacije oko prièe s božiænim lovom na Bilogori u kojem je sudjelovao haški optuženik koji bi suðenje trebao èekati u kuænom pritvoru i to u pratnji osobe koja bi na njegovo pridržavanje naputaka Haškog suda trebala paziti – osobno ministra unutarnjih poslova, predstavnika Vlade Republike Hrvatske, koja je jamèila da æe se Markaè lijepo ponašati i neæe lunjati izvan prostora omeðenog zidovima svoga doma. I u cijeloj prièi uopæe nije bitno tko je snimio i objavio fotografije, nego tko je i kako uopæe tamo bio, a nije smio i dobro je znao da nije smio.
Kožnjaku i njegovoj stranci, dakako, nije smiješno što su ispali takvi nespretnjakoviæi, jer da nisu, mi se ne bismo imali èemu smijati. Osmijeh bi bio, kao i dosad, samo na njihovim usnama.
Podanicima je drago kad moænici ispadaju budale i zato im hvala na ovom divnom blagdanskom daru. Smijeh je lijek, kad smo veæ kod citiranja drevnih mudrosti. Narod je zato ovih dana malo zdraviji jer zna da problem ipak nije u njemu. Bolest smo dijagnosticirali na onima drugima, koji baš i ne vole kad im se istina iskezi u lice, a u vicevima o veprovima oni ispadaju poanta i lovina. Pravi kapitalci!
|
|
|
